Lepša strana stvarnosti: Ludo,
dobro vreme.
Nikola Stepanov (DV) svirao klarinet i
zarađivao, Vladimir Ilić (SPS) igrao košarku, Miroslav Panić fudbal,
a Vesna Piperski-Tucakov (G17 plus) bila gimnastičarka, a svi pamte
putovanja po bivšoj Jugoslaviji i Evropi.
Gotovo svi sagovornici u našem serijalu slažu se sa činjenicom da su
sedamdesete i osamdesete godine, kada su odrastali i sazrevali, bile
period koji je pružao najbolje uslove za život u našoj zemlji. I u
ovom broju pokušavamo da saznamo koja su bila lična interesovanja
pojedinih kikindskih političara iz srednjoškolskog doba, jer i pored
sličnih uslova u kojim su odrastali, neosporno je da se danas nalaze
na različitim ideološkim stanovištima, a u nekim slučajevima na
potpuno suprotstavljenim pozicijama na političkoj sceni.
Stepanov: Nismo imali briga i problema
Po Nikoli Stepanovu, predsedniku Opštinskog odbora Demokratske
Vojvodine, prelaz iz sedamdesetih u osamesete je period koji je
pružao najbolje uslove za odrastanje.
-
Ono što je sigurno, nismo imali nikakvih briga ili problema. Išli
smo u školu, planirali smo šta ćemo da studiramo. Ja sam svirao
klarinet, završio sam muzičku školu, a na republičkom takmičenju sam
osvojio treće mesto. Posle toga se skupilo neko društvo, pa smo
svirali u orkestru "Gusala". Bila je to velika obaveza, često smo
putovali na gostovanja, turneje. Taj angažman mi je donosio i
određeni honorar, pa je bilo dovoljno sredstava za ono što sam želeo
sebi da priuštim. Imao sam dilemu da li da upišem elektrotehniku ili
se opredelim za muzičku profesiju, ali je ipak prevagnula
elektrotehnika. Iz tog perioda najupečatljiviji mi je ostao
planirani put, po završetku škole a pre odlaska na fakultet. Pošto
smo maturirali sa odličnim ocenama i upisali fakultete, moj drug i
ja smo jednim starim "renoom 4" krenuli na Azurnu obalu, da tamo
provedemo raspust. Međutim, negde u Istri nam se auto pokvario, pa
smo odlučili da tamo i ostanemo. Bio je to sjajan doživljaj, a
vratili smo se posle dva meseca. Nije bilo puno mesta za izlaske.
Popularni su bili odlasci u diskoteke, u "Delfin" na Starom jezeru i
"Maju" kod Mikinice. Bilo je i koncerata, gostovalo je Bijelo dugme,
često je dolazila Yu grupa i Omega, bend iz Mađarske, a svirale su i
lokalne grupe. Tada su se dešavale i prve ljubavi, pila se prva
piva, sva neka prva iskustva, pa samim tim lepa, i na neki način,
nezaboravna - priča za Kikindske, Stepanov.
Ilić: Bilo je to vreme puno entuzijazma
I gradski menadžer i funkcioner Socijalističke partije Srbije,
Vladimir Ilić, rado se seća tog perioda svog života.
-
Moje školovanje je bilo obeleženo odlascima na takmičenja i razna
nadmetanjima u znanju. Međutim, imali smo i puno slobodnog vremena,
nigde se nije žurilo, nije bilo pritisaka. Vreme smo provodili
sadržajno, čitali smo puno knjiga. Najvažnije je ipak bilo igrati
dobro basket i plesati u diskoteci Delfin, na muziku grupa Boni M i
Dire Straits. Kod kuće smo slušali Led Zeppelin i Pink Floyd, ali i
domaću muziku, najviše Riblju čorbu, Parni valjak, Azru i drugo.
Raspuste smo provodili na moru i planinama. Ono što mi je ostalo u
sećanju su fantastični koncerti. Nije pretstavljalo problem otići
autom do Beograda na koncert Dire Straits ili do Beča, da vidimo
Pink Floyd. Takođe pamtim i neke lepe košarkaške utakmice, koje sam
imao priliku da vidim. Bilo je to vreme puno entuzijazma, kada smo
razmišljali da je ceo svet naš, kada je pasoš naše zemlje otvarao
vrata bilo kog mesta na zemaljskoj kugli. U svetu smo predstavljali
uvažene građane jedne velike, ozbiljno uređene zemlje, sa solidnim
sistemom i puno perspektive. Ključne "bitke" u sučeljavanju
mišljenja su bile sa stanovišta ko navija za Partizan a ko za
Zvezdu. To je delom ostalo i danas, ali bi bilo lepo da je ostalo na
tome - zaključuje Ilić.
Panić: Putovali smo gde smo hteli
Miroslav Panić, član Opštinskog odbora Liberalno-demokratske
partije, smatra da je njegova generacija bila jedna od poslednjih
koja je u gimnazijskom periodu, kako navodi, stvarno dobro živela.
-
Prvo čega se sećam iz tog vremena, a iz sadašnje perspektive izgleda
gotovo neverovatno, su odlasci do Trsta, maltene svakog vikenda.
Šest godina sam letovao u Opatiji, Portorožu i drugim primorskim
mestima u Hrvatskoj i Sloveniji. U to vreme sam igrao fudbal, prvo
za Kikindu, a potom za Polet iz Nakova. Tamo sam zaradio i prve
pare, a suma je iznosila približno kao nečija plata. Sećam se da smo
svi nekako bili zadovoljni, dobro smo živeli, imali smo dobar
standard. Nije bilo problema, imali smo dovoljno novca da se lepo
obučemo, da nabavimo bicikl, motor, mogli smo da putujemo gde smo
hteli. Izlazili smo najčešće u diskoteku na Starom Jezeru, prvo bi
smo išli na matine od 17 časova, a potom i od 20 h, za starije.
Nezaboravan je i prvi koncert na kom sam bio, u diskoteci kod
Mikinice, kada je Bijelo dugme promovisalo svoj prvi album. Ono što
bih takođe želeo da istaknem, da je gimnazija tada imala čitavu
plejadu sjajnih profesora, koje i danas cenim. Bila je to ozbiljna
škola gde se znao red. Nastava je izvođena na veoma zanimljiv i
upečatljiv način, i nije nam padalo na pamet da bežimo sa časova. To
je, u periodu kada smo se formirali kao ličnosti, na mene ostavilo
neizbrisiv trag. Planirao sam da upišem studije prava, ali nisam
razmišljao čime ću se baviti, niti sam bio opterećen time šta ću
biti. Politikom sam najmanje planirao da se bavim, to tada nikoga iz
moje generacije nije zanimalo. Čini mi se, da smo imali sve. Bilo je
to ludo, dobro vreme - naglašava Panić.
|
Sve
bilo jednostavno i opušteno |
|
Zamenica ministra za rad, zapošljavanje i
socijalnu politiku i funkcionerka G17+, Vesna Piperski Tucakov, o
srednjoškolskom periodu je za Kikindske ispričala sledeće:
-
Ne bih mogla da istaknem ništa specifično iz svojih srednjoškolskih dana,
verovatno iz razloga što je sve bilo jednostavno, opušteno, podrazumevalo se i
nije bilo većih problema. Pripadam generaciji koja je dve godine bila uključena
u zajedničko srednje obrazovanje, a nakon toga sam pohađala dve godine usmerenog
obrazovanja. Ovakav model srednjoškolskog obrazovanja je, po meni, imao i
prednosti i mane. Prednost je bila u tome što smo prilikom opredeljivanja bili
ipak malo zreliji, mada nedovoljno, a mana je u tome što za dve godine nismo
stekli dovoljno znanja, niti prakse, da obavljamo posao medicinskog tehničara.
Dvoumila sam se da li da usmerenje bude matematika ili neka od humanističkih
nauka. Ne znam zašto sam se opredelila za medicinski smer, možda zbog toga što
su tu išli dobri đaci, pa je to bilo po inerciji. Sećam se da mi se uvek činilo
da mi nedostaje bar još jedan sat, da odem spremna na časove, jer sam bila
kampanjac. Kasnije sam shvatila da tek kad nešto znate, postajete svesni svega
onoga što ne znate. Od osnovne škole sam trenirala gimnastiku i godinama sam
bila u gotovo istom sastavu ekipe. Družile smo se a ponekad i izlazile zajedno.
U to vreme, u večernjim satima, današnji Trg je bio prepun mladih ljudi.
Okupljali smo se, šetali a potom odlazili u diskoteku. Najviše sam volela muziku
Deep Purple, Kiss, Status Quo, Rolling Stones.. - priča za naše novine Vesna
Piperski Tucakov.. |
Olja Tomin
|