
Piše: Predrag Bata Nedeljkov:
U VIŠE OD 500 REČI
Zatutnjalo Kikindom i digla se prašina još od praistorije.
Mamuti su u pitanju, ej! Da li je u pravu ova, a u krivu ona strana ili obratno?
Podelila se čaršija oko sudbinskog muzejsko-istorijskog, a bogami i
interesno-finansijskog pitanja: da li mamut da bude u "Tozi" ili na prikladnijem
mestu? Vlast ko vlast - odobrila, naredila i počela da sprovodi u život, po
njenom mišljenju, prikladnije. Uzjogunila se "Toza" što neko čačka po njenom
mamutu, a delom je (ruku na srce) i bila u pravu! Zaprepastili se autoriteti
Opštine što je neko protiv njihove sjajne ideje o opštoj koristi, a delom su
(ruku na srce) i bili u pravu. U nedoumici ostala čaršija, kom carstvu da se
prikloni? Poteglo i do Beograda! Ministru, u pismu, sve lepo i natenane
objasnilo. U drugim novinama, u sve nastavcima, objasnilo drugu stranu. Čitaoci
i građani na muci. Mamut čiji je, naš li je ili nije? Da li je samo mamut ili su
i novci u pitanju?
Prvo, nije mamut, nego kostur od dotičnog, a mrtvog već eonima. Drugo, Kikinđani
su, ipak, shvatili da imaju preča posla nego da se natežu kome on pripada, pa se
lepo dogovorili, kao u bajci "Guliver". Svaka priča o Guliveru završava se
pomirenjem. Milom ili silom. U bajci silom, a u našoj priči završila se
(interesno evropski) milom.
Elem, nakon dvonedeljnog međusobnog optuživanja, a povodom inkriminisanog
mamuta, konačno je nađeno kompromisno rešenje. Političari su prepoznatljiv jezik
uvreda zamenili dogovorom, a svima na polzu i radost. Naročito na polzu. Lepo.
Kikinđani odahnuli. Kostur nije odahnuo, jer kod nas se nikad ne zna da li će
neko kohabitaciju da izneveri. Posle prvih sitnih i bezazlenih, zatim većih, a
na kraju i doooobrih žaoka, čuo se smireniji ton, svečane reči pomirenja,
razložna objašnjenja i optimistička obećanja. Sve u interesu nauke, turizma i
edukacije. Onda se ispostavilo se da jeste to sve u interesu nauke, turizma i
edukacije, povodom mamuta, ali zarad zarade, a povodom mamuta. Subjektivne
zarade subjekata koji se brinu o nauci, turizmu i edukaciji nisu ništa manje od
interesa. Zabrinuli se subjekti, zar da se ostane bez poklona, tj. para ... One
su evropske, a zarade su njihove. Sve će biti plaćeno pošteno i prema zaslugama,
u evrima, u skladu sa projektom. Prema tom projektu, nekom 6.000 evra, a nekom
manje. Dogovorilo. Kad su pare u pitanju, dogovori će se poštovati makar dok se
one ne potroše.

Možda je ovo najava daljeg razvoja demokratskih odnosa u
našoj Opštini? Kohabitacija makar samo o Božiću? Tu je i pomirljiv intervju koji
je dala viđena pripadnica jedne treće političke opcije (opcije koju pamtimo
drugačije), pa usvajanje Etičkog kodeksa u Skupštini opštine koje je predložila
druga politička opcija (pamtimo je drugačije). Da l' to pirkaju novi politički
vetrovi u "severnoj Srbiji"? Makar samo na kratko da se žestina stranačke
strasti zameni blagošću Božićnog raspoloženja? Mož' da bidne, al' ne mora i da
znači! Kolebamo se u utisku, jer se Stranka koja ume u brk svakom da skreše tuđi
"balvan", a svoju "šumu" fino da prećuti, umešala u taj utisak svojom
uobičajenom konferencijom za štampu sa uobičajenom gnjavažom javnosti o
uobičajenoj sopstvenoj moralnosti i, po poravilu, tuđoj amoralnosti, posebno
onih koji, zamislite, ni diplome čak nemaju! Bar Stranka svojim obiljem diploma
može da se pohvali! Sve to tako rečeno, taman kad se stekao utisak da pirka.
Taman kad je raja pomislila da joj se osrećilo, te da će demokratija da da svoje
konkretnije rezultate, u smislu daljeg razvoja iste. Taman kad se pomislilo da
se od uobičajenog međustranačkog animoziteta stvar pomerila ka kohabitaciji.
A propo, izraz "kohabitacija" može, po Vujakliji, da ima i značenje "snošaj,
polno opštenje". Ostaje, znači, tračak sumnje da je o Božiću neko nekome, da
prostite, ... ono. Sa zadovoljstvom. Raja jedino nije sigurna, da nije možda
njoj, da prostite ... to. Sa zadovoljstvom.
A kostur? Njega može svako, kadgod i kako mu se ćefne. A tako mu je, samom, bez
nas, bilo lepo eonima u blatu.
Koju reč o lustraciji? Drugom prilikom.
Predrag Nedeljkov