Koncert Braća Teofilović biće održan u Narodnom pozorištu u
Kikindi, u subotu, 13. marta, sa početkom u 20 sati.
Ulaznica košta 200 dinara, a podršku koncertu daju Narodno pozorište Kikinda i Kulturni centar Kikinda

Blizanci Teofilovići, Ratko i Radiša, jedinstveni su izvođači
drevne srpske i balkanske vokalne muzike. Tokom petnaest godina
priprema - pre nego što su se odlučili da prekinu tišinu i stupe na
svetsku etnomuzičku scenu - uspeli su, između ostalog, da reše
"misteriju drugog glasa" i pronađu dugo izgubljene harmonije
tradicionalnog pevanja. Njihov debi album "Čuvari sna", objavljen
1998, prvi je u nizu od četiri CD-a koji čine inicijalni ciklus.
Teofilovići su prve snimke za Radio Beograd načinili 1994 - do danas
su snimili preko četrdeset pesama, od koji se petnaest našlo na
albumu "Čuvari sna". Nastupali su na mnogim festivalima i muzičkim
smotrama u zemlji, a maja 1997. predstavljali su Jugoslaviju na
etno-festivalu u Trondhajmu, Norveška, u organizaciji evropske RTV
asocijacije CIROM. Jula 1998. učestvovali su na etno-festivalu u
Sloveniji, a avgusta 1999. bili su gosti etno-kampa u Skoplju,
Makedonija. Učešće na koncertu Vlatka Stefanovskog i Miroslava
Tadića oktobra 1999. propraćeno je ovacijama publike - zajednička
verzija standarda "Kaleš bre Anđo", izvedena tom prilikom, spada u
onu najređu vrstu pozitivnih koncertnih ekscesa, koji se kasnije
dugo pamte i prepričavaju. Njihovi koncerti u beogradskom Domu
omladine 4. i 5. novembra 1999. pretvorili su se u istinski trijumf
i jedan od događaja sezone. Početkom decembra sa izuzetnim uspehom
učestvovali su na Xez festivalu u Kanjiži. Krajem jula 2000. imali
su seriju nastupa na međunarodnom festivalu "Wasshoi 2000" u Osaki,
Japan, gde su učestvovali kao zvanični predstavnici Jugoslavije. Kao
gosti na njihovim naspupima pojavljuju se vanserijski izvođači na
tradicionalnim instrumentima Žorž Grujić (gajde, rog, duduk, kaval)
i Dušan Đukić (tapan, udaraljke).
Muzika Teofilovića sažima više od dva veka tradicionalnog muzičkog
nasleđa i evocira duh celokupnog regiona. Mnoge od pesama koje
Radiša i Ratko izvode bile su skrivene duboko u kolektivnom pamćenju
naroda, mnoge druge pesme sasvim zaboravljene, ili sačuvane samo u
fragmentima. Teofilovići su tragali za njima, pronalazili ih i
vraćali u život, darujući im ponovo izvorna značenja i emocije, ali
obogaćene visoko individualizovanim umetničkim pristupom i
savremenim uticajima. Aranžmani i interpretacije odišu dubokim
poštovanjem ne samo prema prošlosti, već i sadašnjosti i, naravno,
budućnosti i nikoga, zaista nikoga, ne ostavljaju ravnodušnim.