DA LI ZNAŠ KOJI POSAO TRAŽIŠ?
Ljudi u aktivnom dobu očekuju da rade. Među nezaposlenima prvi je
imperativ doći do posla. U traženju posla služe se svim kanalima,
formalnim i neformalnim. Bez metoda, nasumice, grozničavo, tražeći
odgovore često izvan domena lične sfere želja i stremljenja, ili, još
gore, bez poznavanja sopstvenih kapaciteta i naklonosti.
Da li si ga voleo? Radio si jer si jednostavno morao. I čekao si sa
nestrpljenjem vikend da se bar privremeno oslobodiš prinude i da ga
zaboraviš. Često u kafani uz jaku muziku i pića.I šta sad radiš?
Tražiš novi posao koji možda opet nećeš voleti.
Problem je najčešće u tome što se traži posao, a ne realizacija
sopstvenih aspiracija. Kako je sopstvena priroda uglavnom ljudima
nepoznata i skrivena, tek na poslu i kroz posao ljudi otkrivaju da im
data radna mesta ne odgovaraju. Stvar se može promeniti i na tome
vredi raditi. Treba se pripremiti i aktivno angažovati na traženju
odgovarajućeg posla. Ali često čovek zna šta
neće, ređe zna šta hoće. Paradoksalno, ljudi koji znaju
šta hoće i poznaju obim svojih kompetencija (radni nivo) i svoj stil
(karakter), lakše podnose i rad na poslovima koji im se ne dopadaju,
jer su svesni da će bez mnogo muke naći posao koji im odgovara.
Završio si srednju školu ili fakultet, pun si nade i strepnji. Šta
znaš da radiš? Odgovorićeš kao i većina: ništa! I to je pogrešno, jer
brkaš kompetencije sa konkretnim radnim zadacima. Kompetencije
verovatno imaš, iako ih ne vidiš, konkretne radne zadatke
ćeš savladati na poslu.
POSAO TVOJIH SNOVA
Pre ili kasnije svima postaje jasno da posao ne pripada isključivo
ekonomskoj sferi, nego pre svega sferi ličnog zadovoljstva i
samoostvarenja. Novac je važan, ali dobro plaćen i siguran posao
imaće samo ljudi koji svoj posao i vole. Lična
sreća nije u radnom uspehu, nego je radni uspeh posledica lične sreće
i samoostvarenja. Nezaposlenost je dobra prilika da promeniš svoj
stav prema radu i da učiniš srećnijim svoj život.
Dakle, pođi od sebe: koje kompetencije poseduješ i kakav ti je radni
stil? Posao koji tražiš treba da bude posao koji čeka baš tebe.
Definiši transferibilne kompetencije (one koje možeš preneti
sa jednog radnog mesta na drugo i iz jednog preduzeća u drugo) i svoj
stil (karakter). Ne piši i ne šalji
curriculum ako ne znaš šta stvarno hoćeš i za kakav si posao stvoren.
A. Kako ću definisati moje transferibilne
kompetencije?
Tu će ti pomoći sledeća tabela (Sidney A. Fine) koja deli
transferibilne kompetencije na tri oblasti: nivo sposobnosti obrade
podataka (informacija); interpersonalni odnosi unutar organizacije
preduzeća i odnos prema stvarima (mašinama, proizvodima, alatima,
itd).
|

|
U
odnosu na podatke
|
Interpersonalni odnos
|
Odnos prema stvarima
|
|
Sinteza
|
Savetovati, obučiti
|
Osnovati, otpočeti
|
|
Koordinacija i
inovacija u obradi podataka
|
Pregovarati
|
Raditi visoko precizne radove
|
|
Analiza podataka
|
Uputiti, dati instrukcije
|
Kontrolosati funkcionisanje
|
|
Popunjavanje
dokumentacije
|
Nadgledati
|
Manipulisati
|
|
Prepisivanje
podataka (input)
|
Odvratiti, ubediti
|
Raditi na održavanju
|
|
Upoređivanje
podataka
|
Pričati, skrenuti pažnju na nešto
|
Obskrbiti mašine
|
|
Pomoći, poslužiti, izvršiti
primljene instrukcije
|
Znati ih korektno pomeriti u
prostoru
|
Bez obzira na svoju stručnu spremu (tehnička znanja) nađi sebe u
svakoj od ove tri familije nivoa transferibilne kompetencije i
pribeleži ih. One će ti trebati pri obradi curriculuma, a još više
pri traženju odgovarajućeg posla.
Unutar svake “familije” kompetencija naći ćeš one
jednostavnije i one koje su složenije. One složenije su na vrhu
tabele. Ako su vaše kompetencije pri vrhu tabele, najbolji kanali u
traženju posla su direktni, informalni kanali.
Svaka hijerarhijski viša kompetencija podrazumeva poznavanje svih
nižih kompetencija iz date “familije”. I to ćete sutra na
radnom mestu morati i dokazati.
Nažalost 95% ljudi ne poznaje svoje transferibilne kompetencije i ne
vidi ih čak i kad im se stave “pod nos”.
Ali o tome u sledećem nastavku.