Akcije - vlasničke hartije od
vrednosti. Vlasnik akcija, u stvari, poseduje deo kapitala preduzeća
i po osnovu veličine svog akcijskog udela ostvaruje pravo na:
a) upravljanje,
b) dividendu i
c) likvidacioni ostatak.
Svaka akcija sastoji se iz dva dela: plašta, koji sadrži osnovne
podatke o samoj akciji (vrsta, naziv i sedište emitenta, iznos na
koji glasi, broj akcija i ukupan obim emisije, prava iz akcije) i
kupona, koji sadrži osnovne podatke o isplati dividende. Mogu biti
obične (redovne) akcije, koje svojim vlasnicima daju pravo na
dividendu, pravo glasa na skupštini akcionara i pravo da, u slučaju
likvidacije ili bankrotstva akcionarskog društva, raspodele
preostalu imovinu nakon izmirenja obaveza akcionarskog društva i
izvršene isplate vlasnicima prioritetnih akcija, odnosno prioritetne
(povlašćene, preferencijalne) akcije, koje svojim vlasnicima daju
prioritet u isplati dividende u odnosu na obične akcionare.
Akcije se dele:
1) s obzirom na vreme kada se izdaju, na :
a) privremene (obično se izdaju prilikom osnivanja društva, i
traju sve dok imalac takve akcije ne uplati u potpunosti određenu
svotu na ime svog udela u društvu, nakon čega se privremene akcije
povlače i zamenjuju se stalnim) i
b) stalne;
2) s obzirom na sadržinu prava koje daju imaocima, na:
a) obične (imaoci ovih akcija uživaju prava koja su statutom
predviđena za sve učesnike društva) i
b) prioritetne (imaoci ovih akcija imaju izvesne privilegije u
odnosu na ostale učesnike; obično imaju pravo na veću dividendu,
pravo da prvenstveno oni budu birani u organe upravljanja društva i
sl.; izdaju se najčešće prilikom povećavanja osnovnog kapitala
društva, a obično su namenjene novim akcionarima).
Akcije se međusobno razlikuju i po broju glasova koji pripadaju
imaocima prilikom donošenja odluka u organima društva. Sa stanovišta
vlasničkog rizika, akcije su rizičniji finansijski instrument od
obveznica, jer akcionarsko društvo prvo mora da isplati kamate na
izdate obveznice, pa tek onda da raspodeljuje dividende. Međutim u
uslovima inflacije akcije su manje rizični finansijski instrumenti.
Akcije imaju varijabilnu dividendu koja zavisi od visine dobiti
preduzeća.
Akcije mogu biti osnivačke i nove; nove akcije se emituju radi
povećanja kapitala akcionarskog društva. Jednom izdate akcije nikada
se ne povlače sa sekundarnog tržišta akcija tako da je obim novih
deonica relativno mali u odnosu na njihov ukupan iznos.
Akcionar – fizičko ili pravno
lice vlasnik jedne ili više akcija u akcionarskom društvu.
Akcije sa pravom glasa - jedno
od osnovnih prava koje vlasnici akcija imaju je pravo glasa na
Skupštini akcionara.
Akcijski fond - Akcijski fond se
bavi prodajom manjinskog paketa akcija. Metodi prodaje su:
1) preko berzanskih posrednika na berzi (najzastupljeniji metod),
2) javnom ponudom (portfelj akcija prodaje investiciona banka) i
3) putem tendera.
Akcijski fond je dužan da akcije koje su mu prenete proda najkasnije
u roku od šest godina od dana stupanja na snagu zakona kojim se
uređuje privatizacija.
Akcijski kapital – ukupan iznos
kapitala obezbeđen emisijom i plasmanom akcija kao hartija od
vrednosti vlasničkog karaktera. Vlasništvo je akcionarskog društva i
čine ga osnivački (akcijski) kapital i kapital sadržan u svim
rezervama. Raščlanjen je u akcije, i predstavlja zbir nominalnih
vrednosti svih akcija. Formira se emisijom i uplatom akcija u novcu,
stvarima ili pravima.
Postoje dva načina za formiranje akcijskog kapitala:
1) ukupna osnovna glavica utvrđena u statutu akcionarskog društva
upisuje se do osnivanja društva - režim fiksnog akcijskog kapitala,
o čijem povećanju ili smanjenju odlučuje skupština akcionarskog
društva;
2) režim ovlašćenog kapitala – po kome se dopušta da se akcije
izdaju povremeno, a odluku o tome donosi uprava društva.
Akcijski kapital je osnovni izvor finansiranja akcionarskog društva.
To je permanentni kapital preduzeća koji se može menjati povećanjem
(dokapitalizacijom) ili, što je ređe, smanjivanjem. Vrednost mu je
određena nominalnom vrednošću autorizovanih i prodatih akcija, a
visina mu se utvrđuje u statutu pri osnivanju akcionarskog društva.
Tako pribavljen, akcijski kaptal ne predstavlja vlasništvo preduzeća
kao entiteta, već njegovih eksternih suvlasnika. Iskazuje se u
pasivi bilansa društva – za svaku vrstu akcija odvojeno: broj
povlašćenih akcija, broj plasiranih akcija i njihova nominalna
vrednost.
Akcionarsko društvo (skr. AD ili
DD - deoničarsko društvo) - nastaje udruživanjem kapitala više lica
- osnivača, a na osnovu kupljenih akcija. AD se osniva ugovorom o
osnivanju, a ako ga osniva jedan član odlukom o osnivanju. Ugovor o
osnivanju je formalizovan akt i mora se sačiniti u pismenom obliku,
potpisati i overiti. Akcionarsko društvo je trgovačko društvo sa
osnovnim kapitalom podeljenim na izvestan broj akcija sa jednakim
iznosima. Akcionarsko društvo je pravno lice koje odgovara za svoje
obaveze isključivo svojom imovinom.
Osnovni organi AD su:
a.skupština akcionara (organ vlasnika),
b.upravni odbor (organ upravljanja),
c.direktor (poslovodni organ),
d.nadzorni odbor (organ kontrole).
Statutom preduzeća može se utvrditi da se u preduzeću bira i izvršni
odbor direktora. Mandat ili vreme izbora pojedinca na određenu
funkciju može biti različito u zavisnosti od funkcije preduzeća. Rok
ne može biti duži od 5 godina a mogućnost ponovnog izbora nije
ograničena, što je dobro jer ponovni izbor treba vezati za uspeh u
vremenu trajanja prethodnog mandata.
U pogledu osnivanja, AD mogu biti:
1) sukcesivna, koja nastaju tako što osnivači preuzmu samo deo
akcija, a ostatak prve emisije ili javno plasiraju na tržištu, ili
postepeno uvode na tržište kapitala.
2) simultana, kada osnivači preuzmu sve akcije prve, osnivačke
emisije. To znači i da su budući vlasnici novih serija akcija u
nepovoljnijem položaju, jer je u rukama osnivača čitava poslovna
politika i uprava AD. Akcije se kod simultanog nastanka AD
obezbeđuju privatnim plasiranjem.
Akcije na donosioca – akcije
čiji se vlasnik (imalac) smatra nepoznatim i neodređenim akcionarem
(imalac nije poimenično naveden). U slogu akcije mora biti naznačeno
da njen donosilac ima sva prava predviđena odlukom o izdavanju
akcija i statutom akcionarskog društva. Vlasnik ove akcije može da
zahteva isplatu objavljene dividende, kao i ostvarivanje svih drugih
prava koja proističu iz vlasništva nad tom klasom akcija. Prenose se
bez ograničenja – prostom predajom iz ruke u ruku, za šta je
potreban samo običan dogovor, te su zbog toga veoma pogodne za
trgovinu. Pretpostavlja se da su imaoci ovih akcija njihovi zakonski
vlasnici, dok se ne dokaže suprotno. Razlikuju se prema serijskom i
kontrolnom broju. Ako akcionarsko društvo izdaje više serija akcija
na donosioca, onda se one mogu razlikovati i prema broju serije, ali
i po nominalnom iznosu na koji glase.
Akcije na ime – izdaju se na ime
njihovog vlasnika (imaoca) i u njima je navedeno ime ili firma,
mesto stanovanja i zanimanje vlasnika. Ti podaci se moraju uneti u
knjigu akcionara akcionarskog društva (akcionarsku knjigu).
Osnivačke akcije se najčešće izdaju kao akcije na ime, ali nije
obavezno. Akcije na ime mogu glasiti samo na jedno lice, pravno ili
fizičko, kada pravo koje je u toj akciji zagarantovano može
ostvariti samo lice koje je u njoj naznačeno, tj. upisano u knjigu
akcionara, ili njegov pravni naslednik. Mogu se prenostiti pismenom
izjavom na samoj ispravi, kao i predajom akcije. Statut akcionarskog
društva može predvideti prenos takve akcije samo uz njegovu
saglasnost. Tada je reč o tzv. vinkuliranoj akciji na ime, koja je,
prema zakonskoj regulativi, hartija od vrednosti po naredbi.
Karakteristika tih akcija je da je njihov promet otežan.
Aukcija - trgovanje na berzi
Berza - organizovano finansijsko
tržište na kome ovlašćeni berzanski posrednici trguju određenim,
standardizovanim tržišnim materijalom, po unapred poznatim
pravilima, a sve propraćeno standardizovanom dokumentacijom.
Berzanski posrednik - pravna
lica i ovlašćene banke osnovana po posebnom Zakonu za poslove
trgovanja hartijama od vrednosti na organizovanom finansijskom
tržištu-berzi.
Broker - posrednik u trgovanju
hartijama od vrednosti u svoje ime, za račun klijenta (komisionar)
ili u ime i za račun klijenta (zastupnik).
Depo račun – hartija od
vrednosti se ne štampa (ne postoji fizički), nego se njihovo
posedovanje vodi u knjizi akcionara. Pošto jedna osoba može da
poseduje veći broj akcija, a na prodaju želi da ponudi samo deo tog
vlasništva, ta osoba kod banke otvara depo račun na koji se
“prenosi” onaj broj hartija od vrednosti kojima želi da trguje.
Diler - trgovac hartijama od
vrednosti koji istupa u svoje ime i za svoj račun (principal).
Zaradu ostvaruje razlikom u ceni hartije (kupovna cena - prodajna
cena), snoseći eventualni rizik gubitka. Diler može istupati i kao
komisionar i zastupnik.
Dividenda – prihod koji
ostvaruju vlasnici običnih (akcija sa pravom glasa) i
preferencijalnih akcija (akcija bez brava glasa), koje ostaje
akcionarskom društvu posle izmirenja obaveza. Kod običnih akcija,
vrednost dividende zavisi od poslovanja akcionarskog društva: ako je
akcionarsko društvo u dobitku dividenda raste, a ako je u gubitku,
dividenda opada ili se ne isplaćuje. Akcionarsko društvo koje
emituje obične akcije nema zakonsku obavezu da isplaćuje dividendu.
U slučaju preferencijalnih akcija, isplata dividendi je obavezna, i
to u fiksnom iznosu.
Dividenda po akciji - dobit
preduzeća generisana u prethodnom periodu, koja se deli akcionarima
srazmerno broju akcija.
Emitent - pravno lice koje izdaje (emituje) hartije od vrednosti,
čijom prodajom prikuplja nedostajuća novčana sredstva.
Hartije od vrednosti – mogu biti
obligaciono pravne, stvarnopravne (robne) i korporacione.
Obligaciono pravne (obveznice, dužničke hartije od vrednosti) daju
svom imaocu pravo da zahteva od lica naznačenog u hartiji (dužnika)
isplatu novčanih sredstava. Stvarnopravne (robne) označavaju svog
imoca kao titulara stvarnog prava svojine na robi. Korporacione
hartije (akcije, vlasničke hartije od vrednosti) predstavljaju
isprave o vlasništvu na delu kapitala.
Investitor - svaki kupac hartija
od vrednosti, pravno ili fizičko lice.
Institucionalni investitor -
pravna lica čija je osnovna delatnost finansiranje investicija na
pr. investicione banke, fondovi, osiguravajuća društva i sl.
Navedeni investitori finansiranje projekata obavljaju kupovinom
akcija na primarnom tržištu, a potom ih preprodaju na berzi, kako bi
novac uložili u druge projekte.
Kliring i saldiranje - radnje
koje se u Centralnom registru hartija od vrednosti, posebnoj
specijalizovanoj instituciji, obavljaju nakon realizacije naloga
kupovine i prodaje. Ove radnje odnose se na međusobno poravnjavanje
obaveza i potraživanja, kao i prenos prodatih hartija sa starog na
novog vlasnika i istovremeno prenos novca sa računa kupca na račun
bivšeg vlasnika hartije.
Kurs akcije i kursna lista -
kurs akcije je cena akcije postignuta u trgovanju, a lista koja
objavljuje cene akcija svih preduzeća kojima se trguje na berzi
naziva se kursna lista.
Konvertibilne akcije - mada se
ove akcije još ne koriste na domaćem tržištu kapitala, one
predstavljaju još jedan od poznatih oblika finansiranja preduzeća.
Naziv su dobile po karakteristici da se po odluci investitora mogu
konvertovati u obične akcije koje sadrže pravo na upravljanje,
dividendu i likvidacioni ostatak. Konvertibilne akcije obezbeđuju
veću sigurnost investitoru, kao i višu dividendu, ali, slično
prioritetnim, ne omogućavaju upravljanje. Cena konvertibilnih akcija
obično je nesto viša od cene običnih akcija istog preduzeća i ima
sličan trend promene.
Kupoprodaja akcija - vrši se na
tržištu kapitala:
1. na primarnom tržištu kapitala obavlja se plasman nove emisije
akcija; učesnici na ovom tržištu su akcionarska društva koja izdaju
novu emisiju akcija i finansijski posrednici (najčešće su to banke -
investicione i poslovne);
2. na sekundarnom tržištu se kupuju i prodaju već izdate akcije;
osnovni finansijski posrednici su brokeri i dileri;
3. na trećim tržištima posluju brokerske firme koje ne žele da
plaćaju proviziju regularnim berzama; ova tržišta nisu javna čine ih
grupe preduzeća koja su manje više međusobno nezavisna.
Nalog za trgovanje - nalozi koje
klijent kupac i klijent prodavac daju svojim brokerima za izvršenje
kupovine, odnosno prodaje konkretne hartije od vrednosti.
Obveznice - dužničke hartije od
vrednosti, koje vlasniku garantuju isplatu kamate po unapred
utvrdjenom redosledu, u odredjenom periodu vremena.
Obračunska vrednost akcije -
vrednost akcije koja se utvrđuje tako što se ukupna aktiva umanjuje
za iznos gubitka iznad visine kapitala i iznos dugoročnih
rezervisanja i obaveza, te se deli ukupnim brojem akcija izdavaoca.
Portfolio- skup raznih hartija
od vrednosti kojim raspolaže jedno lice.
Portfolio menadžer - stručno
ovlašćeno lice (pravno ili fizičko) koje upravlja hartijama od
vrednosti jednog ili više lica.
Prioritetne akcije - prepoznaju
se po tome da sa sobom ne nose pravo glasa na Skupštini akcionara.
Kao i obične akcije, one predstavljaju deo kapitala preduzeća, ali
ne pružaju mogućnost učešća u donošenju odluka koje su u nadležnosti
Skupštine akcionara. Preduzeća prioritetne akcije obično emituju
kada žele da obezbede dodatna sredstva za finansiranje proizvodnje,
ali nisu spremna da obezbede drugim akcionarima učešće u
odlučivanju. S druge strane, da bi se investitori motivisali da
ulažu u prioritetne akcije i bez prava na upravljanje, ove akcije
imaju prioritet prilikom isplate dividende i eventualno
likvidacionog ostatka, kao i ponekad, fiksni, garantovani iznos
dividende.
Primarno tržište - prva prodaja
emitovanih hartija od vrednosti, tj. investitor direktno kupuje
hartije od emitenta i plaća je emitentu.
Sekundarno tržiste - svaka
naredna prodaja hartije od vrednosti (preprodaja), posle primarne
trgovine.
Tržišna vrednost akcije -
vrednost akcije po kojoj se akcija kupuje/prodaje. Obrazuje se na
bazi ponude i tražnje na tržištu.
Tržišni materijal - zbirni naziv
za materijal kojim se trguje - hartije od vrednosti, devize, roba
(mada se trgovina robom poslednjih godina obavlja izvedenim
hartijama od vrednosti).