Šta uopšte znamo o komarcima? Da ih je nesnosno mnogo? Da nam kvare letnje šetnje? Da mogu postati i sanitarni problem? Da gradske vlasti ne preduzimaju dovoljno za njihovo uništenje? Krivi su komarci, jer ih je mnogo i gradske vlasti jer ih malo „prskaju“. I tu smo stigli i do zaključka. Brzog i uprošćenog.
Najbrži smo na komentarima: Ciklonizacija nije uspela, ili je nisu uradili. Padala je kiša, pa je posle sijalo sunce, pa je duvao vetar… isprskali su samo glavnu ulicu, u sporednim ulicama se nisu ni videli! Ili još zluradije – „špricali su ’ladnom vodom“.
Može biti da je sve to istina. Ali to nije SVA istina!
Komarce ne treba istrebiti, jer čine važnu kariku u prehrambenom lancu, ali njihovu populaciju treba smanjiti i kontrolisati. Ako ih je previše postaju ozbiljan problem. I tu svako od nas snosi deo krivice, jer svako od nas ne preduzima baš ništa da smanji populaciju komaraca. Ciklonizacija ne može ući u naša dvorišta, niti na naše terase, prskati naše slivnike, otvorene bunare, burad sa vodom za zalivanje bašti. To moramo uraditi sami: svaka količina stajaće vode koja se danima zadržava na otvorenom prostoru, što je manja, to je opasnija. Ovi mali rezervoari vode ( ispod saksija, u vedrama, u slivnicima) su idealni ambijent za deponovanje jaja i razvoj larvi komaraca. Naročito onih „tigrastih“, koji i ne vole veće vodene površine. Dovoljna im je limenka Coca-Cole sa nešto kišnice. Za 5-6 dana iz tog „vodenog gnezda“ će izleteti nova generacija komaraca.
To je tek naš mali, individualni prilog u kolektivnoj borbi protiv komaraca. Pre nego što krenemo „nogom“ na opštinare, dobro je zapitati se da li smo zaštitili slivnike u bašti mrežom protiv komaraca (da ne deponuju jaja), da li smo ispraznili vedre posle kiše, da li smo očistile jendeke od lišća i drugog organskog materijala, da li smo ispraznili sudove ispod saksija.
Bare i svakolike stajaće vode po kanalima su uistinu isključiva briga opštine, koja bi trebala voditi sistematsku biološku borbu protiv komaraca dok su još u stanju larvica. Zaprašivanje odraslih jedinki komaraca je neefikasno i iznad svega štetno za sve biološke vrste, uključujući i našu. Prirodne mere borbe protiv komaraca podrazumevaju poribljavanje (larvice komaraca su „gurmanluk“ za ribe) i smanjivanje primene masivnih hemisjkih agrotehničkih mera u poljoprivredi, koje uništavaju prirodne antagoniste komaraca. Prevelik broj komaraca je alarmni signal poremećaja biološke ravnoteže. Tamo gde je previše komaraca nema riba, vilinih konjića, slepih miševa, vodenih „stenica“, itd.
Ali ako se zna da nesavesni građeni i industrija izbacaju u kanale otrovne otpade i izazivaju pomor ribe i druge faune, ne možemo kriviti opštinu, bilo da je ona u rukama desnih ili levih. To sa politikom nema mnogo veze, ali dosta govori o svesti građanstva i o efikasnosti nadzornih, istražnih i sudskih organa.
Ilustracija: Vodeni konjić proždire komarca
Zaprašivanje gradskih parkova i zelenih površina u borbi protiv odraslih jedinki komaraca se odavno više nigde ne savetuje. Mnoge opštine u svetu su pokrenule kampanju „Usvojite slepog miša“! Jedan slepi miš u toku noći uništi (pojede) oko 5.000 štetnih insekata, od čega bar 2.000 komaraca. Ali slepi miš zahteva biološki zdrav ambijent. Takav ambijent bi se dopao i nama, ali mnogi od nas se i danas plaše malog letećeg sisara. Ovog proleća gradske vlasti širom sveta su postavile „gnezda za slepe miševe“ (bat-box) po parkovima. Industrije na gradskoj periferiji su o svom trošku instalirale ova gnezda pod fabričkim strejama. Građani su ih postavili po baštama.
Ponuda „gnezda za slepe miševe“ stiže od malih individualnih preduzeća koja su se specijalizovala u proizvodnji ekoloških drvenih „kućica“ koje preko distributivnih lanaca tipa „Uradi sam“ stižu do javnih i privatnih kupaca.
![]() |
Ilustracija: Bat-box (gnezda za slepe miševe) izgrađene od drveta, bez upotrebe lepka i lakova, jer su slepi miševi izvanredno osetljivi na svaki hemijski proizvod. Unutar gnezda su rešetke o koje se slepi miševi „vešaju“ tokom dana. Postavljaju se na visini od 4,5m na drveću, ili na 2,5 metra visine pod strejom. U zavisnosti od veličine mogu „ugnezditi“ koloniju od 8 do 50 slepih miševa. Nisko postavljena „gnezda“ izlažu slepe miševe opasnosti od mačaka. |
Pošumljavanje je druga važna akcija u borbi protiv komaraca. Zeleni pojas nudi utočište i prirodni ambijent za razvoj faune koja je prirodni neprijatelj komaraca.
Bare i ritovi su opasnost samo tamo gde su podložni periodičnom isušivanju, jer dozvoljavaju razvoj larvica komaraca, čiji je reproduktivni ciklus kratak, dok periodično prosušivanje uništava prirodne antagoniste komaraca sa dužim reproduktivnim ciklusom, što remeti biološku ravnotežu u korist komaraca. Dokaz je proliferacija komaraca u krajevima gde se vekovima gaji pirinač. Iskonske tehnike kultivacije pirinča su se odvijale uvek u zaplavljenom polju i komaraca nije bilo. Danas su se namnožili, jer se pirinčana polja plave samo periodično, što pospešuje razmnožavanje komaraca u odsustvu prirodnih antagonista. Najnovije sanitarne mere u borbi protiv komaraca (Pijemont i Lombardija u Italiji) zahtevaju od proizvođača pirinča da nikad ne prosušuju istovremeno celo pirinčano polje, kako bi se zaštitila fauna prirodnih neprijatelja komaraca (vilini konjići i drugi krupniji insekti). Bare i ritovi (hemijski nezatrovani) moraju ostati uvek vlažne površine radi očuvanja biološke ravnoteže u ekosistemu, te prirodne borbe protiv nekontrolisanog rasta samo jedne populacije insekata. Zaštita ovih vlažnih teritorija treba da postane briga vlasti i građana.
Lako je krenuti na politiku i političare. Ali da li znamo da reč politika dolazi od grčkog „polis“ - grad i građanstvo. Naša prva obaveza je da se informišemo. I tu leži i prva odgovornost političara, koji bi morali i trebali informisati građanstvo. Ali je isto tako tačno da danas, u eri interneta, mnogo od toga možemo učiniti i sami. Dakle, ko je bez greha nek baci prvi kamen.







Novi komentari