Virus svinjskog gripa se vratio. Kad se prvi put pojavio 1918. to je učinio u više talasa. Prvi talas, u proleće 1918. je bio dobroćudan i ličio je na najobičniji grip. U međuvremenu je mutirao u letalni virus, koji je iste 1918. godine u dva naredna talasa odneo preko 50.000.000 života. Bile su to ratne godine gladi i nemaštine, te oslabljene imunitarne reakcije stanovništva, a nije bilo ni vakcine.
Pandemični virus svinjskog gripa je benigni, ali i danas kao i 1918. izaziva strah zbog realne mogućnosti njegove mutacije u letalni virus.
Verovatnoća mutacije je utoliko veća ukoliko je duži lanac transmisije: što veći broj obolelih, to je veća verovatnoća maligne mutacije.
Opšta vakcinacija stanovništva je jedina koja može prekinuti ovaj lanac eskalacije.
Na sreću, vakcina je proizvedena i prvi kontingenti vakcina su raspodeljeni. Zvanično u svetu je već vakcinisano 50.000.000 osoba. I to ohrabruje. Ako je nova vakcina sigurna koliko i ona protiv običnog sezonskog gripa, ne postoji nijedan razuman razlog zbog kojeg se ne treba vakcinisati.
Ali sa prvim vakcinama stigle su i prve sumnje!
Javno mnenje počinje da postavlja neka, da tako kažem,“operativna“ pitanja.
Zašto je potrebno potpisati „informisani pristanak“ na vakcinaciju? Vakcinacija protiv običnog, sezonskog gripa to ne zahteva. U čemu je razlika i gde je problem?
Medicinsko osoblje širom zapadnog sveta (lekari i bolničari) koji su izloženi visokom stepenu rizika zaraze i, što je mnogo gore, aktivnog prenosa virusa na svoje pacijente sa drugim, ozbiljnijim patologijama, masovno odbijaju vakcinaciju. Prevedeno u statistiku: na svakih deset lekara i bolničara njih šest odbija vakcinaciju. Da li trebamo biti svesniji od naših lekara i bolničara?
I konačno, da li svi govorimo o istoj vakcini?
Pored „masovne verzije“ vakcine postoji i jedna „klasna“ verzija, rezervisana za ekskluzivne primaoce (visoke državne funkcionere i najviši društveni soj i sloj). U Nemačkoj je već izbio skandal („Der Spiegel“): za parlamentarce, ministre i visoke državne funkcionere je proizvedena (po nalogu Ministarstva unutrašnjih poslova) „alternativna“ vakcina, bez dodatnih supstanci koje izazivaju neželjene kolateralne efekte - temperaturu i glavobolju u najboljem slučaju. Ovu vakcinu „prve klase“, pod imenom Celvapan je proizvela firma Baxter u ograničenom broju od 200.000 doza.
Vakcinu „za široke mase“ proizvode različite farmaceutske kuće: Novartis, Glaxo Smith Kline, itd. Svaka od ovih farmaceutskih kuća koristi sopstvene dodatne supstance (konzervante i “booster”-e, koji pojačavaju imunološku reakciju). Jedni koriste organsku živu (istu onu koja se koristi u plombiranju zuba), drugi skvalen, supstancu prvo optuženu i kasnije oslobođenu sumnje da izaziva psihičke poremećaje ( sindrom povratnika iz rata u Iraku), i tako redom, pa se “masovne” vakcine dosta razlikuju jedne od drugih, u zavisnosti od proizvođača (tj. ugrađenih dodatnih supstanci).
Zašto postoje dve verzije vakcine: eksluzivna i “narodna”?
Ministar za zdravstvo će se vakcinisati? Ili neće? I kojom vakcinom?
U vreme neizvesnosti se gleda na vladu i na znake koji otuda dolaze. Prof. Martin Extner, direktor Instituta za higijenu i zdravstvo Univerziteta u Bonu je izjavio: “Političari moraju biti prvi koji će se vakcinisati onom vakcinom koju drugima preporučuju”.
Primljeni signali nisu ohrabrujući.
Da li se vakcinisati ili pričekati odgovor na mnogobrojna postavljena pitanja?
Novi komentari