Nova knjiga Nemanje Rotara, pisca iz Pančeva, me je odvela s one stane dobra i zla. Gonjen nadčovečanskom proždrljivošću, ovaj dnevnik o krizama glavnog junaka, malograđanskog intelektualca - koji sebe zapravo vidi kao zver, manijaka, minotaura modernog doba, kanibala u nastajanju - predstavlja puki beg od dosade. Naratorov credo: “Pišem da bih prestao biti moralista, zao čovek”. Njegove beleške imaju jasnu pouku: “U ljudskom životu nema veće sreće niti ičeg uzbudljivijeg od uočavanja sopstvene izopačenosti.” Koji mehanizam običnog čoveka tera da ode s one strane sveta moralista? Roman nam se pokazuje i kao jedan moguć pokušaj kako se “kroz sladostrašće i zločin afirmiše živo biće spram okrutne prirode i ravnodušnih nebesa”. Dnevnik vodi čitaoca od promišljanja kako prekoračiti opšteprihvaćene norme ponašanja, preko perverznog gutanja presnog životnjskog mesa pa sve do fantastičkog ubistva pisca koji vodi dnevničke beleške, a koji, poput pada operativnog sistema, nestaje uz digitalni usklik “Fatal Error”.
DUBOKO U KNJIZI POKAZAO SE NJEN PROBLEM: Pomisao da pisanje može da spase autora, glavnog junaka ili čitaoca “tihe [egzistencijalne] jeze koja ne prestaje”.
PRVA REČENICA GLASI: “Dosadno mi je, strašno mi je dosadno.”
POSLEDNJA REČENICA GLASI: “I nije mi više dosadno, ni malo”
KADA BI OVA KNJIGA BILA GRAD (ALT TRG), TO BI BILA industrijska jaruga koja svojim isparenjima zagađuje noseve, grla, bronhije, pluća i krvotoke.
DOK DRŽIM OVU KNJIGU U RUKAMA, ČINI MI SE da sa svakim otvaranjem i zatvaranjem korica stranice postaju sve teže i teže, teške kao tuč.
PREPORUKA ZA ČITANJE: U klanici, pored sveže preklanih i aranžiranih životinja.
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
Novi komentari