Osamdesetih godina Alvin Toffler je prvi upotrebio termin „Knowledge society“ (esej „Future shock“) da opiše društvo koje je nastajalo: novi svet zasnovan na znanju. Izvanredan progres tehnologije i nauke u poslednjih dvadeset godina potvrdio je korektnost njegovih predviđanja. Tehnološka, tehnička i naučna elita kosmopolitskih vizija i kosmopolitskog sastava je izmenila svet u kojem živimo i način na koji razmišljamo. Argentinski filizof Miguel Benasayag, koji živi i radi u Parizu, izvanredno opisuje ovaj kvalitativan skok modernog društva u poslednje dve decenije („Vreme tužnih strasti“- u mom „slobodnom“ prevodu).
Ljudi po prvi put u svojoj istoriji žive u svetu. A gde su dotad bili?
U ranijim istorijskim epohama ljudi su trajali svoj vek u religioznoj dimenziji, koja je bila „slika sveta“; imali su izvesnost bolje budućnosti, makar na onom svetu. Mehanizam je bio jednostavan: prošlost, sa svim počinjenim grehovima je bila zlo; sadašnjost – vreme ispaštanja, a budućnost – spas. Niče je prvi primetio da je Bog u međuvremenu umro. Oktobarska revolucija ga je proglasila i zvanično mrtvim.
Na svu sreću Bog je imao naslednike: Mesijanizam iluminizma i Utopiju komunizma i socijalizma. Budućnost je i dalje mogla blistati obećanjima. Ovog puta u laičkoj formi, ljudi su nastavili da veruju i da žive i rade u svetu koji je optimistički gledao na budućnost. Budućnost kao obećanje veće sreće, boljeg života, pravednijeg društva.
Osamdesetih godina je nastalo buđenje, spuštanje na Zemlju.
Stohastika zakona fizike, teorija sistema, entropija, „butterfly effect“, potencijal računara, progres genetike i biofisike, relativitet. Ne dopada ti se boja kože? Možeš je promenuti. Ne osećaš se muškarcem? Budi žena! Jedina granica je tehnologija, ali ako pričekaš, moći će. Sve je stvar vremena. Tehnologija i nauka su u rukama moćnih multinacionalnih korporacija. U Evropi ne dozvoljavaju izvesna istraživanja iz bioinženjerije? Radiće ih filijale korporacije u Indiji ili Kini.
Nauka istražuje univerzum i njegove zakone, tehnologija ih primenjuje. Nauka ne sanja bolje društvo, ne sanja tvoju budućnost. Nauka ne sanja. Snovi nisu njen domen. Nauka ima sopstvene mehanizme planiranja i akcije. Racionalnost i ništa više!
O svojoj budućnosti ćeš se morati pobrinuti sam. Obećanja ti niko neće dati. Budućnost postaje oportunitet za spremne i pretnja za nespremne. Tako je za jedne počelo prestrojavanje globalnih dimenzija, pod parolom „što pre, to bolje“. Za druge bilo je to vreme bekstva u nacionalne mitove. Vreme sakrivanja straha od budućnosti i skrivanja sopstvene nespremnosti. Bekstvo iz sveta u „slike prošlog sveta“. U svet plemenitih careva i izgubljenog carstva.
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
Novi komentari