Krvavi pir u nedelju 8. juna 2008. godine na ulicama Tokija u kojem je rastrojena osoba usmrtila sedam a ranila deset ljudi izazvao je ogromno zgražavanje u japanskoj javnosti zbog velikog gubitka života, ali ne i posebno iznenađenje jer, na žalost, nasumični napadi nožem na nevine prolaznike postaju dobro poznati obrazac nasilja u ovoj ostrvskoj državi.
Takahiro Kato (25), žitelj mestašca Susano u prefekturi Šizuoka, u nedelju se dovezao iznajmljenim kamionom u tokijski kvart Akihabara i u vozilu uleteo u masu ljudi u pešačkoj zoni, smesta pregazivši tri osobe. To podivljalom Katou nije bilo dovoljno, pa je, po svedočenju očevidaca, nasrnuo na pregažene ljude i izbo ih velikim vojnim nožem oštrice dužine tridesetak centimetara. Zapanjeni posmatrači zdali su se u stampedo kada je Kato urlajući krenuo nožem na njih, nasumično udarajući svakoga koga je mogao da dohvati. Pre nego što ga je policija savladila Kato je uspeo da izbode ukupno 17 ljudi oba pola i uzrasta od 19 do 74 godine, od kojih je sedam preminulo, a pre nego što je položio svoje monstruozno oružje pod pretnjom policijskih pištolja, on se upustio u pravi mačevalački dvoboj nožem i pendrekom s jednim pripadnikom reda i zakona.
Veća tragedija sprečena je zahvaljujući praksi japanske policije koja na svakih nekoliko stotina metara ima male ispostave sa po dvoje ljudi, a koje naročito postoje u delovima grada gde je veliki protok ljudi. Akihabara, deo Tokija u kojem se dogodio masakr popularno je stecište ljubitelja elektronske opreme, stripova i kafića, te nezaobilazna stanica za strane turiste. Vikendom u Akihabaru se sliva, bukvalno, desetine hiljada ljudi u potrazi za kompjuterima, mobilnim telefonima, muzičkim uređajima i kućnim aparatima, jer se u ovom kvartu, poznatom širom Azije, jedna do druge nalaze desetine prodavnica elektronike. Poslednjih godina u Akihabari je otvoreno i puno klubova u kojima nastupaju mladi, još neotkriveni muzički i glumački talenti, obično ženskog pola, te mnoštvo kafea sa kolekcijama stripova i knjiga, zbog čega je ovaj kvart ne samo Meka za kupce električnih uređaja, već i za one koji tragaju za zabavom.
U periodu od 1997. do 2007. godine u Japanu je zabeleženo 67 nasumičnih napada nožem na počiniocu nepoznate osobe, nevine prolaznike na ulici - pojava za koju Japanci već imaju posebnu reč koja u bukvalnom prevodu znači: “Demon u prolazu” ili u slobodnijem prevodu “fantomski napad na prolaznike”. Ovu vrstu zločina “u prolazu” ne treba mešati sa ciljanim masakrom kakav je počinio poremećeni Mamoru Takuma koji je, ironično, na isti datum, 8. juna, ali 2001. ušao u jednu školu u Osaki i nožem pobio osam i ranio petnaestoro osnovaca - trauma koja je ostala duboko zabeležena u kolektivnoj svesti japanskog naroda.
Masakr u Akihabari desio se svega dva i po meseca nakon sličnog slučaja u gradiću Cućiura, nedaleko od Tokija, gde je Masahiro Kanagava (24) nožem nasumice izbo osam nepoznatih osoba na železničkoj stanici, ali je tada, srećom, samo jedna osoba podlegla zadobijenim povredama. Taj slučaj izazvao je buru kritika medija i javnosti jer je Kanagava, koji je već na svom zločinačkom kontu imao jedno ubistvo, policiji koja je za njim tragala unapred najavio da namerava da izvede nasumični napad na prolaznike, te je u železničkoj stanici gde se napad odigrao bilo raspoređeno osam policajaca u civilu koji, međutim, nisu uspeli da zločinca prepoznaju i na vreme ga zaustave.
Tako Japan, jedna od tradicionalno najbezbednijih zemalja sa najmanjom stopom teških zločina u svetu kao što su ubistva i krađe, sada polako ali sigurno gubi taj status i počinje da, bar po nasumičnim serijskim ubistvima, podseća na pojedina društva na razvijenom Zapadu koja obiluju nasiljem. Porast broja “fantomskih napada” sigurno će prisiliti japanske građane da sa više opreza izlaze na ulice svojih gradova a možda i doneti veliki profit do sada malo poznatoj japanskoj kompaniji “Madre” koja od maja 2004. prodaje specijalnim materijalom ojačane jakne i majice namenjene civilima za zaštitu od napada nožem. Takve jakne za odrasle koštaju čak 400 dolara, ali, očigledno, to može biti mala cena u poređenju sa gubitkom života ili ozbiljnim ranjavanjem. Treba takođe reći da je mudrost japanskih zakonodavaca, koji su doneli stroge zakone u vezi nabavke i posedovanja vatrenog oružja, zbog čega je u njihovoj zemlji takvo oružje legalno dostupno samo registrovanim lovcima, nesumnjivo bila od presudnog značaja u sprečavanju masovnih ubica poput Katoa i Takume da oduzmu još više nevinih života.
Japanski mediji detaljno opisuju sled događaja koji je prethodio stravičnom zločinu koji je u tokijskom kvartu Akihabara počinio Tomohiro Kato (25). Kato, radnik fabrike autodelova iz mestašca Susano, prefektura Šizuoka, koga su pojedini očevici zločina opisali kao čoveka koji likom i odećom podseća na mafijaša, nožem je izmasakrirao 17 ljudi u Akihabari, od kojih je sedam preminulo. Japanska policija objavila je da je Kato tokom šest sati koji su prethodili zločinu pribegao neobičnom postupku - on je, naime, pomoću mobilnog telefona slao poruke na blog sajt u kojima je otvoreno izrazio svoju nameru da počini masovno ubistvo u Tokiju, odnosno vršio je živi prenos onoga što će postati jedan od najvećih zločina u novijoj japanskoj istoriji.
U 5:21 sati ujutro, šest sati pre masakra, kada je polazio na put za Tokio, Kato je na sajtu napisao: “Pobiću ljude u Akihabari. Prvo ću su se u njih zaleteti kamionom, a kad kamion postane neupotrebljiv iskoristiću nož.” Tri sata docnije, nakon što je u gradu Numazu iznajmio laki kamion, Kato se požalio na kišno vreme, ali je ipak odlučio da nastavi put: “Ma nema veze, čak i da bude manje ljudi idem, uprkos kiši.” Katoa je na autoputu dočekala tipična vikend gužva usled čega se unervozio: “Stravičan zastoj, možda neću uspeti da stignem na vreme.” Na nesreću svih žrtava i njihovih porodica, Kato uspeva da se iskobelja iz zastoja i stigne na mesto zločina odakle šalje poruku: “Stigao sam u Akihabaru. Danas će biti pešačka zona”.
On je zatim, kako je i planirao, najpre kamionom pregazio troje ljudi a potom sa ogromnim nožem krenuo u pravi krvavi pir koji je svojom brutalnošću, nasumičnošću i sumanutošću šokirao Japan i čitav svet. Poreklom sa severa Japana, iz prefekture Aomori, Kato je po završetku više stručne škole za automehaničare proveo nekoliko godina nezaposlen, da bi se, nakon što se registrovao u jednoj tokijskoj firmi za posredovanje u zapošljavanju, preselio u prefekturu Šizuoka gde je radio na određeno vreme kao farbar u fabrici delova. Njegovi nastavnici izjavili su japanskim medijima da je Kato bio sasvim običan đak u srednjoj školi, ali su susedi u njegovom zavičaju rekli novinarima da je on u više navrata bio nasilan prema svojoj majci.
Nekoliko nedelja pred zločin Kato je na blog sajtu izrazio očaj: “Radim prekovremeno samo da bih imao da malo prezalogajim a uveče pijem sam. Živim sam samo zato što ne mogu da umrem.” I dalje, hladne, zlokobne reči koje ukazuju kako je u njemu sazrela ideja za masakr: “Šta želim da učinim? Da ubijem. Kupio sam pet noževa.” U nedelji koja je prethodila masakru Kato je razgnevljen time što ga na poslu nije čekao radni kombinezon napustio firmu, da bi sledećeg dana zatražio odmor. Njegovi poslodavci kažu da do tada nisu imali primedbi na njegov rad.
Japanski kriminolozi slažu se u oceni da je Kato osećao usamljenost i neuspeh u životu nakon završetka srednje škole a da je za to krivio društvo a ne sebe, te da je masovnim ubistvom verovatno želeo da privuče pažnju ljudi, pa čak i postane heroj u očima nekih od njih. Nao Araki, vođa spasilačkog tima koji je pružao pomoć ranjenima na mestu zločina izjavio je u intervjuu japanskoj državnoj televiziji NHK da su svi povređeni imali duboke rane, te da su bili u stanju potpunog fizičkog i psihičkog šoka. Japanski mediji prikazali su kratke profile sedam nastradalih ljudi, naročito onih najmlađih: studenata prve i treće godine studija.
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
Novi komentari