(Amerikanizacija ili globalizacija?)
Koliko su Srbi daleko od Amerikanaca, kada je reč o prosečnom potrošaču i konzumentu industrije zabave, medija i kulture i da li bi bilo ispravnije da se globalizacija, zapravo, zove amerikanizacija? Da li se ta udaljenost može meriti u istim navikama ili u broju izgovorenih engleskih reči po glavi stanovnika? Ili se, ipak, globalizacija meri u farmerkama, filmovima, brzoj hrani, šoljama i kafi?
KAFA. Primećujete li, kako iz srpskih kuća, polako nestaje miris jake, pržene, crne kafe i sve više se sprema instant kafa u granulama, koju često zovemo imenom njenog proizvođača – NES. Uz crnu kafu odlaze i male šoljice, koje su nam u amanet ostavlile naše bake, a njima njihove bake i Turci. Uz drugi ukus kafe stižu i drugačije, velike šolje. Zanimljivo je da se i u praznoj šolji može videti sudbina osvajača! Otomanska imperija, dok je bila jaka, vladala je u svim segmentima života – zakonu, jeziku, kulturi, načinu života, ishrani, pa i u sitnim, svakodnevnim navikama, poput ispijanja kafe. Danas, sve više naginjemo anglosaksoncima u ekonomiji, jeziku, kulturi, načinu života, ishrani i kafi! Da li je i taj mali, dnevni ritual deo velikog procesa globalizacije?
FARMERKE. Svi ih imaju, zar ne? Više nego bilo koji artefakt, farmerke su uspele da razbiju sve barijere: demografske, sociološke, kulturne, modne i materijalne. Napravljene su u Americi, za kopače zlata, početkom prošlog veka. Dovoljno čvrsto tkanje i drugačija izrada pamuka, pokazala se idealnom za nošenje vredne rude. Od tada do danas, džins je postao omiljeni deo odeće u svim strukturama društva. Zadržao je vezu sa vesternom i Amerikom, prenoseći ideologiju Zapada na ceo svet.
FILMOVI. Hoćete da pogledate dobar film? Birate američki. Želite da vidite poznate i dobre glumce? Najpoznatiji su američki. Najbolji akcioni filmovi su… Opet američki, zar ne? Zar se niste umorili od Brusa Vilisa i drugih velikih heroja koji se bore sami protiv svih i uvek uspeju da pobiju sve negativce i spasu svet od velike katastrofe! Kako se dogodilo da postanemo zavisni od njihovih filmova? Reč je o izboru, mogućnostima i reklami. I na TV programima je opšta amerikanizacija! Nema više divnih ruskih serija, francuskih komedija, ciklusa drame ponedeljkom, ni horora petkom. Tradiciju neameričkih filmova, neguje jedino Jugoslovenska kinoteka, sa skromih stotinak mesta u sali.
NAČIN ŽIVOTA. Sve brži tempo života i rada, traži i brzu hranu - hamburgere i druge „mekove“, koje zalivamo koka-kolom ili sličnim gaziranim pićem. Na posao ne krećemo bez žvaka. Usadili su nam strah od problema sa karijesom, žutim zubima ili zadahom. Koje žvake su dobre? Naravno, američke ili one koje imaju američko ime. Uveče gledamo filmove uz brdo kokica ili drugih grickalica, baš kao i Amerikanci.
POTROŠAČKE NAVIKE. Robne marke koje se kod nas najviše prodaju, posebno za sportsku garderobu (veoma skupu, za naš standard) stižu nam iz LA, NW Kanade… Kopiramo njihov stil ili stil njihovih zvezda: nekada su devojke izgledale kao Madona, danas kao Rijana, Britni Spirs ili Paris Hilton. Nekada su muškarci nosili pilotske jakne, poput Toma Kruza u filmu Top Gan ili vijetnamke, kao američki vojnici, danas su im idoli Bred Pit, Džordž Kluni, Met Dejmon. I kupujemo kao blesavi, za keš, kartice, kredite, pozajmice – za sve pare! Toliko je velika potražnja da nemamo dovoljno marketa i prodajnih centara, već stalno niču novi, sve veći i luksuzniji.
JEZIK. A kroz sve segmenta života, prožimaju se jezik i kultura. Dok studiramo, radimo, jedemo, pijemo, kupujemo, provodimo se – mislimo i govorimo na tuđem jeziku. Više ne primenjujemo ideje, nego ih implementiramo, ne oblačimo se, već se „dreskodiramo“, šopingujemo u šoping molovima, umesto da kupujemo u tržnim centrima, hendlujemo, otvaramo nova radna mesta za office i accaunt manager-e.
Da li će svet postati globalno selo i hoćemo li svi biti klonovi Amerikanaca ili je pokušaj ukalupljivanja, ipak, slučajnost? Hoćemo li, kao i oni, živeti otuđeni jedni od drugih u rasturenim porodicama, zaboravljajući tradicionalne uloge i tražeći zadovoljstvo u kupovini, novim automobilima, skupoj garderobi, letovanjima, alkoholu, industriji zabave i slobodnog vremena…
A ako se to i dogodi Srbima, da li će svet zbog toga propasti ili će Srbi biti srećniji što mogu svima, iz inata, da uvedu vize?
7 odgovora na “Uskoro: Srbi kao Amerikanci”
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
januar 13th, 2008 - 11:55
Не могу да се одлучим који је Данијелин прилог бољи. Показала је да је свестарана и да критички размишља о више ствари, на више тема. Има став који, опет ћу рећи, уме да, на један пријемчив и разумљив начин, пренесе другима. Додао бих још једну ствар, ружнију, која ће сигурно доћи даљим процесом американизације, или кокаколиѕације, како је зове Дуци Симоновић. То је неминовна појава серијских, масовних и посебно свирепих убистава, силовања и самоубистава. Сведоци смо и сваки дан читамо и гледамо догађаје, за које раније нисмо ни могли замислити да ће се у нашој средини десити. Један се разнео бомбом, други је искасапио девојку, трећи аутоматском пушком побио комшије и породицу… Све је то последица те субкултуре, која нам се сервира кроз њихове филмове, серије и нарочито крим-документарце. Треба се одупрети и сачувати чисту, српску, православну душу, а то је много лакше када нас у томе предводи, опет ћу, префина и препаметна Данијела. Уз то је и лепа, привилегија је гледати је и бити са њом.
januar 30th, 2008 - 21:24
Neosporno je da je autorka ovim kratkim tekstom upoznala, bar donekle, citaoce sa novim/starim tendencijama u okviru siroke oblasti kulture. Ipak tendencija međukulturnog prožimanja i uticaja nije ništa novo u istoriji civilizacije. Ono što je, pretpostavljam, autorka htela da pokaže jedan je poznati autor mnogo ranije definisao kao kulturni imperijalizam. Naravno, nosioc tog i takvog imperijalizma su SAD. Takva pojava uporedo ide sa globalizacijom i korporativnim kapitalom. Zaista je tema široka i zanimljiva za istrazivanje, a i sam sam se time delimično bavio u jednom radu. Ovde, međutim, imam zamerku, jer je kroz nekoliko nasumično nabacanih oblasti, kao i proizvoda(kapital)autorka pokušala da objasni, čini mi se neuverljivo kako je čitav taj proces negativan. Deo o npr. filmu ali i ostali sadrže argumentaciju koja je prilično neodrživa. Ipak, kao što sam nagovestio na početku ovog osvrta, autorka je iznela i niz sjajnih zapažanja koji su trebali biti, metodološki i argumentovano, preciznije, da ne kažem istinitije oblikovani.
januar 31st, 2008 - 16:11
Господине Владпроф, слажем се да је ова тема одлична за разраду, надугачко и нашироко писање, али не могу да се сложим да су области у Прилогу набацане и да су запажања непрецизно формулисана и написана. Није ли сврха “Прилога” да нам нам писац, на свој начин, сажето изнесе своје мишљење, са којим ћемо се ми сложити или не. Можда би свако од нас у том концизном писању, другачије, истакао своје аргументе. Зато смо ту да коментарима надоградимо Прилог, или изнесемо аргументе против. Није ово роман, књижевна критика или Докторска дисертација, што не сумњам да Данијела може да напише. Ставили сте нам до знања да сте писали рад, БРАВО, напишите онда свој коментар на тему. Једва чекам то да видим.
april 19th, 2008 - 09:55
Sve je tacno iz ovih obzervacija. Ali nepotrebno tendeciozno i konfrontaciono. Ne vidim razloga za velicanje uticaja iz daleke proslosti, koju konskventno autorka pretvara u ‘tradicionalnu vrednost’, saprotstavljeno novim uticajima sa strane, sada dominantne zapadno civilizacijske kulture?
Ako soc od kafe izaziva nezna osecanja sadrzajnosti i sveobuhvatnosti, u odnosu na prazninu u soljici od intant kafe, onda je taj simbolizam u svojoj osnovi a par. Turci nam dali soc a Amerikanci ’supljinu’? Mislim, ovo je tuzna kvazi-epska prica, u kojoj se jedino vidi da ni autorkaa nije sigurna gde da potrazi tu autenticnu vrednost, koju nam imperialisticka i globalisticka amerika, otima pranjem zuba, farmerkama, krompiricima iz meka i drugim glupostima kao navodno validnim argumentima.
Iz mog ugla, ovoj tekst me podseca na ksenofobni pamflet, u stilu Dj.Balaseviceve kuknjave u pesmi u kojoj on, uz drhtaj iz straha, moli tita i partiju, da mu oprosti ‘izlet u rok (& roll)’ jer boze moj, to ga (nas) nece skrenuti sa ‘titinog’ puta?
Starnost je da se ne zna koje pogubniji za zamah retrogradnog nacionalizma i klerosovinizma: dali onih vise od 50% naroda u zemlji koji imaju samo snovnu skolu, a za nepismene i da negovorim; ili u procentu ‘gradjanske inteligencije’ (ionako standardnih u svim drustvenim zajednicama: 5-6%), koji stvaraju svoj oreol ‘moranosti i pripadnosti’ kroz kreiranje alibija ostatku, tj. vecini, kroz gomilu pametno izrecenih- gluposti.
Pak sa druge strane iztog spektra, da se razumemo, severno-americki kontinent ima hiper produkciju razvojnih psihologa. Otprilike, vise od 50% svih strukovnih grana vezanih za tu mladu nauku, dolazi upravo sa ‘zapada’(?!) Zar nije bolje da se pitamo, cemu tolika paznja kontroli samopouzdanja u mladim narastajima i potreba za kontrolom psihickog zivota, isto tako manipulisanih i polu-obrazovanih i neobrazovanih masa, na tom istom zapadu? Ako je tema konzumerizam, odumiranje humanosti u svim pojavnim oblicima, onda treba prihvatiti tu temu oberucke; naprosto, zato sto je ta savremena posast, kao posledica tehnoloskog i informatickog razvoja celog covecanstva, postala univerzalna odn. globalna tema u socio-psiholoskom smislu. Svaka zloupotreba i ‘mengelisanje’ tim problemom, u dnevno politicke, kleristicke ili nacionalisticke svrhe, je (ne)namerno izvrnuta i/ili tendenciozno nedobronamerna.
april 23rd, 2008 - 10:14
Господине „ст. Сврљимпије“, нисте разумели текст. Имам утисак да га чак нисте ни прочитали. Можда вас је заинтересовао наслов, па сте, након летимичног прегледа, исписали већ унапред исконструисан коментар, вођени првим утиском и хало-ефектом. Да вам неко случајно не дирне америчке кромпириће!
Аутор, ако прочитате мало боље, не жали за прошлим временима и начином живота и ни једом речју не каже да не треба прихватити нешто што нам, реално, чини живот бољим, удобнијим, лепшим. Очигледно је да није против тога.
Аутор текстом, сугерише да се полако утапамо у глобални систем вредности и постајемо „исти као сви остали“. Губимо све што је било само нама својствено. Почињемо да личимо на друге, на Мађаре, Бугаре… а сви заједно на Американце!
Нешто ми је баш запало за око и не могу да се отмем утиску да сте, уствари, покушали да, аутора и све нас читаоце, фасцинирате „елоквентним списатељством“. Не кажем да није разумљиво, али сте вероватно изгубили доста времена тражећи модерне и научне синониме за речи које сте хтели да употребите. Ја сам фасциниран и браво за труд! Не заборавите да је ово ипак само БЛОГ.
И увек ме је занимало, зашто се неко, ко пише коментар, крије иза неког безвезног корисничког имена? Покушавам да растумачим, подсећа ме на Сврљиг и Алимпије? Али ни једна, ни друга реч не заслужују да буду целе написане, а вероватно вам нешто значе.
Зар се стидите свог имена или вас је, можда, срамота написаног текста?
maj 8th, 2008 - 10:17
znace…tako mi se zvala macka.:)tepao sam mu sa Shvrko…nebitna i netendenciozna igra reci. Naravno da se ne stidim svog imena. Nije me sramota napisanog teksta.
Ponovicu svoje reci iz jednog drugog komentara na ovom blogu: sarkazam i cinizam su jadne zamene za nedostatak mudrosti.
maj 9th, 2008 - 14:50
У праву сте, господине „ст. Сврљимпије“. Уопште по природи нисам циничан и саркастичан, само сам у том периоду био занесен, острашћен и усмерен на заштиту “неког” од “свега”, па и од коментара. Извините и поѕдрављам вас.