Zdravlje ulazi na usta – govore nam. A bolest, zašto nam niko ne kaže da i bolest na usta ulazi? Zato što se o hrani i njenom štetnom dejstvu malo zna. Većina ljudi veruje da uzima hranu koja ih održava u životu, a ne otrov koji ih truje polako, godinama i koji može da prouzrokuje 90% bolesti organa za varenje, poremeti pritisak i holesterol, začepi krvne sudova, izazove alergije, maligna oboljenja, stvori probleme sa disajnim organima, kožom, prostatom, štitastom žlezdom… Na žalost, tek kada nastane problem, svaka peta osoba se zapita zašto se to dogodilo i šta bi trebalo promeniti?
Srbi, uglavnom, veruju da su tablete i operacije jedini pravi način lečenja. Neverovatno je koliko ne znamo da slušamo svoj organizam, a pametniji je od nas! Zato bi trebalo da naučimo da prepoznajemo informacije koje nam šalje. Naime, organizam se kroz nekoliko nivoa brani od onoga što ga ugrožava. Najčešće je to hrana koja mu ne odgovara, a kojom ga svakodevno opterećujemo. Stavlja nam to do znanja raznim simptomima i poremećajima: mučninom, gorušicom, bolom u želucu, cistom na jajniku… Pametan jeste, ali je i zlopamtilo! Do trideset pete godine sve nam prašta: masna i pržena jela, brzu hranu, beli šećer, belo brašno, mast, nepravilan način ishrane i pogrešno unošenje tečnosti. Ceh i kamata stižu posle trideset pete, kada počinje da „isporučuje račune“ za sav naš nemar. Jedan oštećen organ poremetiće i rad drugog organa, a drugi trećeg, itd.
Kada i zašto hrana postaje otrov? Odgovor na ovo pitanje ne može se dati u nekoliko redova. Svima koje, zaista, interesuje ova tema i koji bi radije da drugu polovinu života provedu, recimo, na interesantnim putovanjima, a ne po bolnicama i apotekama, preporučujem najpre knjigu «Čišćenje organizma» od Genadija Petroviča Malahova (izdanje Prometeja iz Zemuna), a potom i «Ishranu i hranu», «Lečenje dvesta najrasprostranjenijih oboljenja».
Ono što odmah možete da učinite za sebe i svoju decu jeste da izbegavate hranu u kojoj ima aditiva i emulgatora, jer ove supstance su veštačke tvorevine i organizam ne može ni da ih prepozna, a kamoli da ih apsorbuje. U našem telu, oni deluju kao toksini (otrovi) i veoma su kancerogeni. Na žalost, nalaze se u većini namirnica koje svakodnevno koristimo, pa čak i hlebu. Najviše ih ima u omiljenim dečjim poslasticama! Proizvodi sa štetnim dodacima zabranjeni su za upotrebu u Americi i razvijenim zemljama zapadne Evrope i zemljama članicama organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.
To su razni veštački zaslađivači, boje za hranu, supstance za konzerviranje, ulepšavanje izgleda i ukusa prehrambenih proizvoda i imaju sledeće oznake:
1. Izazivači zloćudnih tumora: E1O5, E121, E123, E125, E126, E130, E142, E152, E210, E213-217, E24O, E330, E477;
2. Izazivači oboljenja želudačnog i crevnog trakta: E221-226, E 320-322, E338-341, E407, E450, E461-466;
3. Alergeni: E230-232, E239, E311-313;
4. Izazivači bolesti jetre i bubrega: E 171-173, E320, E322.
Slušajte svoj organizam i naučite da poštujete njegove potrebe. Zapamtite - ako ga povređujete i nanosite mu štetu, on će pronaći način da vas upozori. Oglušite li se o njegove molbe i zahteve, pronaćiće način i da vas kazni.
3 odgovora na članak “Ko truje našu decu?”
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
January 9th, 2008 - 18:59
Одличан текст Данијеле Пантић, вероватно, писан након дужег пручавања литературе из те области и личне примене свега што је овде написано. Очигледно је, да је особа која покушава да своје знање, забринутост за људе и њихов начин исхране, несебично, пренесе другима. Можемо ли да замислимо живот без лекара и антибиотика и болова? Треба да прочитамо Малхова и послушамо његове савете, јер је очигледно да даје резултате. Још када о томе пише и све то примењује, префина и препаметна девојка, Данијела Пантић, не би требало размишљати ни тренутак. Било би добро да настави да пише на ову тему, јер својом појавом и ауторитетом може да наговори, људе да учине напор и промене живот, на боље, знам то. Види се, где год да се појави, да ужива у лепом и здравом животу и да јој не требају Духови, јер већ има Анђела.
November 10th, 2008 - 17:52
Поштована Госпођице (ђо)Данијела ,
Јако ми је драго када видим да се неко мало и замислио над оним што ради и посебно над оним што једе јер како и сами написасте и”болести улазе на уста”. Не само да улазе него је храна и оно што она ради организму узрок оболевања (не рачунајући повреде и акутне упале ) у око 85-95 % случајева.
Малахов је јако добар , али има јос неких ствари о којима он не пише , а требало би. Како не волим много да пишем , а има много тога што бих желео да Вам пренесем, јако би ми било драго да ми напишете мејл да Вам пошаљем једну књигу , а ако Вам то буде интересантно и још много тога за шта су научници добили Нобелове награде.
Срдачан поздрав
Др Ранко Ђуровић
November 10th, 2008 - 21:59
aperto1@yandex.ru