Nešto su poslednjih dana u Vankuver i Kanadu zaređali srpski ministri, pomoćnici ministara, njihovi šefovi kabineta, sekretarice…Kako je krenulo mi ćemo ovde još utripovati da je država Srbija zaista ozbiljno počela da shvata i prihvata svoje “odbegle” sinove i šćeri.
Elem, posle ministarke za dijasporu, u gostima su nam bili pomoćnik ministra za Kosovo i Metohiju Dušan Proroković, savetnik ministra Gojko Radulović i član pregovaračkog tima za KiM Miloš Jovanović. Razlog njihove posete Vankuveru (koliko znam bilo su još u Otavi i Torontu) bila je tribina o Kosovu koja je održana u petak, 7. decembra na Univerzitetu Britanske Kolumbije. Tribinu pod naslovom Kosovo in Tears: Past, Present and Future – Question of Kosovo organizovali su klub srpskih studenata sa oba univerziteta (UBC i SFU) u Vankuveru i vankuverski ogranak Kongresa srpskog ujedinjenja. Tribina je bila odlično posećena, a posle jednočasovnog izlaganja (uz sve projekciju slajdova) razvila se i žučna diskusija. Žučna je bila ne samo zbog emotivnog naboja koji već duže vreme vlada oko Kosova, već iz zbog toga što su na tribini prisustvali i uzeli ušešće u diskusiji sudenti albanskog porekla sa Kosova. Samo da podsetim da je za vreme NATO bombardovanja Kanada “uvezla” priličan broj Albanaca sa Kosova, a najmlađi među njima su u međuvremenu stasali za studije.
Bilo mi je zanimljivo da vidim kako se sa “albanskom stranom“ nosi srpska delagacija, a posle svega mogu da kažem da nisam ni malo oduševljen njihovim nastupom odnosno argumentacijom. Ako su tu argumentaciju koristili i u pregovorima, a kladim se da jesu, onda mi je jasno zašto ćemo (po svoj prilici) iz tih pregovora da izađemo kratkih rukava. Na primer, kao jedan od glavnih argumenta za srpsko “vlasništvo” nad Kosovom, pomoćnik ministra je i ovom prilikom upotrebio već toliko otrcanu i zilion puta ponavljanu konstataciju da su “Srbi posebnom emotivnom vezom vezani za Kosovo”, pa zbog toga Kosova ne mogu da se odreknu. Nešto baš nisam siguran da će Savet bezbednosti UN na predstojećem zasedanju, odnosno Ameri i ostali koji su već najavili da će da priznaju nezavisno Kosovo, biti dirnuti tim argumentom.
Naravno, međunarodno pravo koje je jasno protiv prekrajanja međunarodnih granica mi se nekakao uvek činilo kao bolji argument, ali avaj. To smo, doduše, od početka pregovora (zajedno sa baćuškama) potegnuli, pa ni to izgleda nije “sveto pismo” za međunardonu zajednicu. Uvek ima presedan za sve, a istorija je puna presedana. Kad je o kosovskoj krizi reč, međunarodna zajednica je očigledno procenila “da se ne treba držati prava kao pijan plota” i da je nezavisno Kosovo jedina opcija koja će da osigura stabilnost na Balkanu. Neka im Bog bude u pomoći u toj proceni, ali to je fakat i tako će, kako stvari trenutno stoje, biti.
Najneubedljiviji, da ne kažem najkomičniji, deo sinoćnjeg izlaganja srpske delagacije je bio onaj u kome se opet potegla ona nebulozna priča iz Miloševićevog vremena o “teoriji zavere” tj. o zapadnim medijima koji su i dalje protiv Srba i koji nas i dalje satanizuju. Povrh svega, prikazan je i slajd sa jedne Bušove posete nekom islamskom centru u Americi, gde je ženski deo njegove delegacija sa povezanim maramama, a sve to bi trebalo da ide u prilog teze o američkoj “islamofiliji”. Buš kao voli muslimane, pa eto prilike da formira još jednu muslimansku državu u Evropi. Ne treba posebno komentarisati koliko je ovo daleko od zdravog razuma, posle onog što se desilo 11. septembra 2001. i “sukoba civilizacija” , koji se pred očima celog sveta dešava poslednjih nekoliko godina (rat u Avganistanu i Iraku).
Ipak, moj omiljeni gaf večeri srpske delegacije bio je Prorokovićev odgovor na pitanje da li srpska Vlada ima neki plan akcije u slučaju jednostranog proglašenja nezavisnosti:
“It is a state secret” rekao je uz osmeh Proroković i ostao živ. Holy shit, što bi rekli Kanađani. Pa i vrapci na drveću već znaju tu “tajnu” - prekidanje diplomatskih odnosa sa zemljama koje će da priznaju nezavisno Kosovo: SAD, Velika Britanija, Nemačka, Francuska, Italija i ko zna ko još, koji Srbiju opet neće odvesti nigde osim u međunarodnu izolaciju. Jedva sam se suzdrzao da ga ne pitam - da nije možda taj “tajni akcioni plan” vojna invazija kombinovanih srpsko-ruskih jedinica i oružani sukob sa KFOR-om, tj. NATO-om i sa nekom novom OVK koja bi su u tom slučaju formirala za tili čas? Nije teško pretpostaviti da bi se tako ponovila 1999-ta godina i “humanitarno bombardovanje” Srbije, pa ne verujem da je bilo ko normalan (osim tipova iz kojekavih gardi Cara Lazara) u Srbiji ozbiljno računa sa ovim scenarijem. Pre bih rekao, a takav je utisak bio i u publici, da je “državna tajna” da nekog racionalnog i efikasnog akcionog plan zapravo nema. Zato je to i tajna.
Ali da ne pametujem ni ja oko nečega oko čega se pametan ne može biti (za pametovanje je sad malo i kasno) i da završim ovaj osvrt na Tribinu o Kosovu crticom koja govori o profilu kadrova iz spskog Ministartva za KiM. Na opsaku jedne Albanke iz publike da je pisac Vladimir Arsenijević negde u štampi objavio podatak o anketi koja govori da preko pedeset procenata mladih u Srbiji otvoreno mrzi Albance sa Kosova (tj. Šiptare, kao ih još uvek većina “od milja” zove) Proroković je rekao da - prvo: to nije tačno, a drugo: ne zna ko je taj Arsenijević. Svaka čast, majstore! Umesto da svoju neinformisanost i nepoznavanje srpske kulturne scene tj. savremena srpske književnosti krije ko zmija noge, pomoćnik ministra se time još i hvali!? Kanadski sudenti su verovatno bili zapanjeni da pomoćnik ministra ne zna ko je “Serbian writer Vladimir Arsenijević”, a to jedna Albanka sa Kosova (još povrh toga živi u Kanadi) zna.
Ubeđen sam da pomoćnik ministra Dušan Proroković itekako zna ko je Vladimir Arsenijević i da se samo “pravi Toša”, kako bi pomenutu anketu učinio marginalnom tj. nepouzdanom. Pitam se još da li ta Prorokovićeva neinformisanost možda potiče iz činjenice da Vladimir Arsenijević, kao pripadnik tzv. “druge Srbije”, nije politički podoban, za stranku kojoj Proroković pripada (DSS), a plus je “ozloglašen” po svojoj aktivnosti na obnavljanju poverenje među Srbima i Albancima. 2001. godine Vladimir Arsenijević je u saradnji sa albanskim pesnikom Dževdetom Bajrajem napisao roman tj. ratni dnevnik Meksiko, i od tada bio vrlo aktivan na uspostavljanju saradnje među srpskim i albanskim intelektualcima sa Kosova. U svakom slučaju, uradio je mnogo više za budućnost dobrih odnosa između Srba i Albanaca nego što je to uradio i što će uraditi Proroković za svoga mandata, a za to prima i državnu platu. Ili možda ja pogrešno shvatam ulogu Ministarstva za Kosovo i Metohiju.
Proroković, slutim, ustvari ne želi da zna ko je Vladimir Arsenijević. Ili možda stvarno ne zna? Prosto ni sam ne znam koja je od ove dve varijante gora.
22 odgovora na “State secret?”
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
decembar 14th, 2007 - 16:59
Pa ti si Spaso intelektualac. Sto ne odes malo na Kosovo, kazes da si Srbin i uspostavis malo tesnije odnose sa njihovim intelektualcima? Nemoj da se pravis Tosa!
decembar 16th, 2007 - 01:20
E, moj Jovane, sve i da ‘ocu, malo su mi predaleko (mislim prostorno) i Srbija i Kosovo.
Kao sto rece pesnik: “Daleko, mi je Banat, crna kosulja”.
Doduse, sto se kosovskih albanaca tice, ima ih ovde u Vankuveru,
pa ako bude jos neka tribina o Kosovu obecavam da cu sa njima da udjem u konstruktivan dijalog.
Bolje nego da se tucemo, zar ne?
Kako god da bude, Srbi i Albanci ce ostati komsije
i kao takvi morace da nauce da zive jedni pored drugih.
Zato nam je i potrebno vise Arsenijevica u Srbiji.
decembar 16th, 2007 - 07:01
Znaci resio si da se pravis Tosa… Pretpostavljam da si ipak shvatio da je moja zelja bila da kazem da sa Albancima na Kosovu danas nije moguce NISTA konstruktivno. U vreme kada je Aresnijevic pisao roman (za vreme bombardovanja) svi su se ipak kretali slobodno po Kosovu, pa je tako i doticni gospodin mogao da “suradjuje” sa Albancima. Otkako pokrajina vise nije pod ingerencijom srpskih vlasti, nema vise slobode kretanja, niti zivota za Srbe tamo. I to je istina, na koju Spaso ne treba zatvarati oci!
E da samo da otkomentarisem ono “Bolje nego da se tucemo, zar ne?”: Izvini ko je rekao da treba da se tucemo??? Inace ljudi poput Arsenijevica ima sasvim dovoljno u Srbiji. Nazalost takvih nema medju Albancima, i to je ono sto je srz problema! Zato i nema suzivota tamo!
decembar 16th, 2007 - 10:02
Spaso, da li ste mozda isli veceras da gledate (slusate) Radmilu Micic? Eto Kosovo je daleko, ali ovo Vam nije bilo. Koliko sam cuo, ona je veceras bila negde u Vankuveru, mislim u nasoj crkvi, ili kulturnom centru. Ukoliko ne znate o kome je rec, to je jedna nasa zena iz Toronta, koja obilazi Kosovo i Metohiju i prenosi svoja iskustva i dozivljaje. Toplo preporucujem!
decembar 19th, 2007 - 19:30
Stav da je sa Albancima nemoguce “nista konstruktivno” je i doveo do toga da Albanci zavrse na pozicijama na kojima su sada, a to je apsolutna nezavisnost Kosova. Pre nego sto je Milosevic zaveo “policajsku cizmu” na Kosovu, itekako je moglo da se prica sa kosovskim Albancima, ali oni sa kojima je moglo da se prica su zavrsilu u zatvoru (Vlasi). Posle je dosao Rugova, sa kojim je isto tako moglo da se prica, no, svako ko je pricao sa Rugovom tretiran je za izdajnika. E, onda smo dobili Tacija i NATO sa druge strane stola i sad smo tu gde smo.
Milosevic je u svojoj osionosti i politickom slepilu 1989. godine ukinuo sve pokrajinske institucije na Kosovu i gurnuo Albance na put bez povratka - tj. na formiranje paralelnih struktura vlasti.Tako je i stvorena atmosfera iskljucivosti odnosno “nemogucnosti suzivota.
Apsurd je da danas Milosevicev naslednik (u svakom smislu) Kostunica i njegovi emisari Albancima nude duplo vise nego sto su ovi ikad imali, racunajuci i Brozove vreme, ali kako kaze stara izreka- kasno Marko na Kosovo stize.
Velika vecina albanske populacije je danas za nezavisnost Kosova iz prostog razloga sto su za Miloseviceva vakta jedini kontakt sa Srbijom imali preko njegove policije - pogotovo mlade generacije Albanaca, koji ne pamte nista drugo do vanredno stanje.
Predrasude da su Albanci potpuno destruktivni su naravno pogresne i takve generalizacije nas udaljavaju od bilo kakvog napretka u resenju kosovskog problema. Sta je to srpska drzava uradila u zadnjih dvadeset godina da pokaze da je Albancima sa Kosova mesto u Srbiji?
Stalno se govori o Kosovu kao teritoriji. Sta je sa stanovnistvom Kosova? Kakva je perspektiva za mladu albansku populaciju u slucaju da ostane u okviru Srbije?
Zaposlenje u propalim firmama koje ce da otkupe i vaskrsnu ruski tajkuni (citaj: mafijasi)?
Ko je rekao da treba da se tucemo?
Pa, vladika Artemije i njemu slicni pozivom na opstu mobilizaciju.
Da zavrsim jednim pitanjem za “Kviskoteku”:
Da li bi nase pregovaracke pozicije oko Kosova bila jace da je danas na mestu Premijera Srbije pokojni Zoran Djindjic?
Vreme - sad!
decembar 19th, 2007 - 19:43
Slobo hvala na informaciji oko gostovanja Radmile Micic.Cuo sam za nju ranije, ali na zalost, ovoga puta nisam stigao da odem da je gledam.
decembar 19th, 2007 - 22:00
Znas Spaso, rekao sam ti vec i na drugoj temi, imam utisak, da gledas stvari do one vremenske granice dokle ti mislis da pocinje istorija. Ali i u ovom slucaju, kao i u nekim drugim, stvari su pocele mnogo ranije. Dakle kada je rec o Albancima na Kosovu, stvari su pocele mnogo ranije nego sto ti pominjes. Ako se problem smesti u vremenski okvir od 20-30 godina stvari mozda i izgledaju kako ih ti navodis. Medjutim, ako se ode malo vise unazad, moze se videti da je Kosovo bilo vecinska srpska pokrajina za vreme Kraljevine Jugoslavije (a i uvek pre toga), ali cak i tada je bilo puno naselja u koja srpski policajac ili vojnik nije krocio, a da ne govorim o civilima (jer su bili cesti slucajevi ubistava nealbanaca u selima sa Albancima). Albanci su ODUVEK na Kosovu bili IZUZETNO militantni. U slucaju Kosova, to ti je kao maligni tumor. Sta god i kad god da im je sprska vlast dala, to ne bi zaustavilo sirenje zahteva. Nije tu problem ni u Milosevicu, ni u Kostunici, a nebi problem resio ni (kako ti izgleda mislis - svemoguci) Djindjic. Albanci na Kosovu hoce svoju drzavi, i neke kvaziautonomije koje im je sprska vlasta mogla dati pre 20-30 godina nista nebi resile, oni bi svakako posegnuli za otcepljenjem. Slicno ce se desiti i u Makedoniji (iako su dobili vec neku znacajniju autonomiju i ucesce u vlasti), a to ceka i delove Crne Gore (samo da se prethodna dva projekta zavrse). To je sve deo jednog velikog projekta i to ce se izvrsiti, ma sta mi mislili o tome. Kroz nekoliko godina (mozda i desetak ili vise godina) videces da je ovo istina.
Te price o pregovorima, kompromisima i ustupcima je prica koja bi mozda upalila da su nam komsije Svedjani. Sa Albancima nista od toga ne pali. Oni su kao Turci u XIV veku, imaju veliki populacioni bum, i problem teritorija resavaju osvajanjem obliznjih. Za razliku od nekih drugih istocnih naroda, koji su miroljubiviji i sire se po svetu trgovinom, ovi su militantni. Nasa je jedina nesreca sto smo tu gde smo, i sto nemamo kadru spoljnu politiku, koja bi se oslanjala na proverene (nove ili stare) saveznike i znala sta hoce…
Dakle da sumiram, nije rec o predrasudama, jer ja nisam covek koji donosi zakljucke i formira stavove na osnovu predrasuda, vec na osnovu istorijske gradje, koju bi i ti mogao da nadjes kad bi to stvarno i pozeleo. Danas puno toga imas i na internetu, pa eto pokusaj…
decembar 19th, 2007 - 23:50
Naravno da ne smatram da je istorija kosovskog problema pocela sa Milosevicevom “olako obecanom brzinom”.
I za vreme Kraljavine Jugoslavije vlast nije bila nezna prema kosovskim Albancima, ali i pored drzavne politike vestackog naseljavanja Srba i Crnogoraca u to vreme, Albanci su, pre svega zahvaljujucu svom natalitetu, postali vecina, ali tek posle Drugog svetskog rata.
Fakat je da su medju njima postojale militantne grupe i animozitet prema srpskoj vlasti, ali, opet ponavljam, nijedna srpska vlast - ni kralj, ni Rankovic, ni Milosevic isto tako nisu bili nezni prema njima.
Slazem se da im je Tito omogucio sva moguca prava kao nacionalnoj manjini i to je bilo njihovo zlatno doba, ali i zlatno doba SFRJ, sve dok ta drzava posle Brozove smrti nije pocela da se rastace. Pocelo je upravo sa Kosovom, ali tad nije bilo reci o nezavisnoj drzavi Kosovo, nego o republici Kosovo u okviru federacije.
Da li bi Albanci, po dobijanju republike, zatrazili nezavisnost, je cista spekulacija, pogotovo u varijanti da je Jugoslavija ostala cela. Pa cak i da bi, da li bi imali podrsku medjunarodne zajednice, kao sto je imaju danas?
Al’, to je opet, sta bi bilo kad bi bilo?
No, u tome i jeste poenta. Sta bi bilo da su za pregovaracki sto jos odavno seli razumni Albanci i razumni Srbi? Na zalost, na albanski militantizam uvek je odgovarano srpskim militantizmom i pravih pregovora nikad nije ni bilo - bar ne izmedju drzavnih zvanicnika Srbije i autenticnih politickih predstavnika Albanca sa Kosova. Bilo je okruglih stolova o kosovskoj krizi, ali su oni organizovani od strane neformalnih grupa i intelektualaca sa jedne i druge strane.
Takodje je cista spekulacija je da ce Albanci u Makedoniji i u Crnoj Gori zatraziti otcepljenje.
Licno mislim da je taj neki strah od neke Velike Albanije potpuno neosnovan, jer trend ujedinjenja Evrope
i brisanje granica medju evropskim drzavama nikako ne ide u prilog takvim suludim idejama o stvaranju nekih velikih nacionalnih drzava. Ko sto smo videli, propao je i projekat stvaranja Velike Srbije, pa bi takvu sudbinu sasvim sigurno doziveo i projekat Velike Albanije.
Taman posla da mislim da je pokojni Djindjic bio svemoguc tj. da je mogao da hoda po vodi.
Za svoga kratkog mandata je pokazao da je kreativan politicar, pun racionalnih ideja koje su bile zasnovane na realnim parametrima, a to je ono sto tom nasem pregovarackom timo za Kosovo najvise nedostajalo -
vizija zasnovana na realnosti.
Ne znam sta bi pokojni Djindjic smislio da ubedi Albance da je evropska buducnost Kosova u okviru evropske Srbije, ali znam da njegovi aduti sigurno ne bi bili Vladimir KGB Putin i “ruska baza na Pasuljankim livadama”.
decembar 20th, 2007 - 17:12
Eh jadni Albanci na Kosovu, niko nije bio nezan prema njima, a oni su tako nezni prema svima, pa sve sad suze lijem i jecam koliko mi je zao tih neznih ljudi… Ahhhhh…….
Pa sta je trebalo da radi vlast, da bude nezna prema nekom ko ti kolje stanovnistvo??? Spaso, stvarno pricas svasta. Pa jesi li ti ikada pricao sa ljudima (Srbima) koji su, recimo osamdesetih, pobegli sa Kosova. Pa tu se bre ne zna broj silovanja, ucenjivanja, zlostavljanja… Ej bre, pricamo o vremenu zlatnog doba (Titinom vremenu) kada su oni tamo imali sva prava, pa su opet zarili i palili.
Lepo je Spaso biti miroljubiv, lepo je zeleti i dogovor. Ali pre nego sto sednes za pregovaracki sto, moras znati ko ti sedi sa druge strane stola. Sa Albancima nema dogovora. Oni nece stati na Kosovu. Zao mi je sto spadas u onaj deo srpske populacije koji je tako naivan, a to je cist proizvod proslih vremena. “Drugarice i drugovi, hajde da se dogovorimo, pa svi smo mi braca. Zivelo bratstvo i jedinstov! Zivelo!” Covece to je proslost.
Albanci su jedna militantan komsijski narod, koji ti otima deo teritorije tvoje drzave. Pa jel bi ti stvarno seo da pregovaras, sa prvim komsijom koji ima 9 dece i mali stan, i hoce da ti uzme jednu sobu pod izgovorom da je to tvojoj porodici velik, i da vam ta soba zvrji prazna, a on eto ionako ne zna sta ce sa decom? A pisao je pismo rodjaku u Svajcarskoj(koje je postar slucajno otvorio (misleci da su unutra pare) i preneo sadrzaj tebi jer si ljubazan i uvek ga pozoves na kafu, gde je rekao da mu je vazno da ti samo nacne stan, a posle jedne, pasce i druga soba). Bi li ti sa takvih covekom pregovarao da mu ipak das tu jednu sobu, znajuci sta sledi iza toga???
decembar 20th, 2007 - 18:57
Pravo da ti kazem, drago mi je sto sam “proizvod proslih vremena” u kojima kalasnjikovi i zardjale kasike nisu
bili argumanti sa raspravu.
Te tvoja generalizacija kako su svi Albanci militantni, i ciji je najomiljeniji “sport” da kolju, siluju, zlostavljaju imaju vec svoje istorijske paralele.
Prva koja mi se javlja je generalizacija da su Jevreji destruktivan i pohlepan narod kojima je cilj da uniste ili potcine sve druge narode oko sebe i da treba
jednom zauvek resiti “problem Jevreja”. Znas i sam u cijoj se glavi ta teorija rodila i kako je sve to kasnije zavrsilo.
Nasuprot te liste zuluma potcinjenih od strane Albanskih ekstremista postoji i lista suprotnih primera - dobrih komsijskih odnosa izmedju Srba i Albanaca o kojima sam cuo od ljudi sa Kosova. Nekima i danas njihove komsije Albanci cuvaju stanove dole - znam konkretne primere.
Moja opaska da su Albanci na Kosovu bili pod represijom
mnogo pre Milosevica je imala za cilj, ne da opravda
zlostavljanja i pritiske na kosovske Srbe koje su albanski ekstremisti pocinili, nego da uvazi argumente druge strane u sporu oko Kosova.
Mogli bi ovako beskonacno, pa predlazem da zakljucimo
ovu diskusiju tj. ja cu je ovde zakljuciti sa konstatacijom da kako stvari trenutno stoje
samo pregovori (u kojima ce se uvazavajti argumenti obe strane) sa Albancima sa Kosova mogu Srbiji
i njenim gradjanima doneti neko trajnije resenje i polaznu osnovu za buduci suzivot na tim prostorima.
decembar 20th, 2007 - 20:31
Pa sto onda ti pregovori (koji su vec vodjeni, i gde je Srbija nudila veoma veoma veoma puno) nisu uspeli??? Pitam, a odgovor znamo i ja i ti, samo sto ga ja pricam glasno, a ti zelis da budes politicki korektan (verovatno je to u skladu sa tvojim principima, sto je naravno OK). Dakle, pregovori, dragi moj Spaso, nisu uspeli jer Albanci ne zele autonomiju, oni hoce svoju drzavu na Kosovu. Imaju i svoje mentore, i to im je vec obecano, pa ce to onda i dobiti. Treba biti ultra naivan da se misli da se pregovorima sa Albancima moze ista postici.
decembar 21st, 2007 - 19:29
Koliko se secam pocetka ove nase rasprave
dilema je bila:
opsta mobilizacija (rat) vs. pregovori
Moj izbor je jasan: pregovori. I to je cela prica.
I u slucaju proglasenje nezavisnosti Kosova i medjunarodnog priznanja sto ce se, kako stvari stoje,
i desiti (to znamo i ti i ja i svako normalan)
treba pregovarati sa Albancima o polozaju i pravima Srba,
zastiti nacinalnog blaga i jos sijasetu pitanja u toj buducoj drzavi.
Opet kazem, jednom kad granica izmedju Kosova i Srbije postane sengenska, a vecinska albanska vlast na Kosovu bude postovala sve medjunarodne norme i standarde,nece vise biti vazno kakav je grb i koje je boje zastava.
Osim za nacionalne romanticare i one koji jos uvek zive u vremenu epskih pesama.
decembar 22nd, 2007 - 07:50
Mozda je to tvoja zamisljena iluzorna dilema i bila. A poenta moje diskusije upravo i jesu tvoje iluzije. A evo poslednje kojom zakljucujes me ponajvise nasmejala: Srbija i otcepljeno Kosovo zajedno u ujedinjenoj Evropi, i nikome vise nije vazno pod kojim grbom. Svi nasmejani i veseli, bratstvo i jedinstvo cveta, ko nekad za vreme Tite… Romantik si Spaso ti, i to onaj iz vremena SFRJ, a sada pravis stare projekcije na ujedinjenu Evropu… Covece, koji ces ti sok doziveti kada se probudis !
decembar 23rd, 2007 - 01:21
E, sad mi je mnogo lakse kad si mi objasnio da su kojekakve “Garde Cara Lazara”, “Obrazi”, “Nasi”, “Nacionalni strojevi” i sva ta svakodnevna huskanja na rat za Kosovo, sublimisana u lirskim stihovima: “Ubij, zakolji da Siptar ne postoji”, moja iluzija.
I reci mi, srece ti, ako ne u Evropi, gde ti to vidis za koju godinu Srbiju i nezavisno Kosovo, pa da se i ja malo smejem? Jel’ mozda kao dve nove ruske republike u kojima ce Albanci na Kosovu, nasmejani i veseli, vijoriti rusku i srpsku trobojku i pevati “Podmoskovske veceri”? Daj da cujem tu tvoju projekciju, da me izleci od “romantizma”.
decembar 23rd, 2007 - 20:57
Covece koja zamena teza! Pa ti si po iluzijama bolji od David Copperfield-a. Izvini gde sam ja pominjao ijednu od organizacija koje ti pominjes??? I gde sam rekao da je buducnost u njima?
Osim toga, koliko sam ja citao o njima, oni su uglavnom pricali o tome da ce oni ici da brane preostali srpski narod na Kosovu, a ne da tebe teraju da ides tamo, a to je vec ogromna razlika… No bez obzira na to ko su oni i sta propagiraju, ja ih cak uopste nisam nijednom pomenuo, niti se slazem sa vecinom njihovih stavova. No to ne znaci da oni nemaju pravo da izraze svoj stav, ili je to ipak ono poimanje demokratije, kao recimo sto je pre neki dan izrekla “cuvena” Borka Pavicevic koja bi da nas sve dekontaminira nekim svojim poimanjem demokratije, gde ona ima prava i da prica sta hoce i da se bori sredstvima kojim god hoce (a drugi ne), ako misli da joj je cilj ispravniji od nekog drugog???
Srbija je vec sada u Evropi. A to da li bi joj zaista bilo bolje da udje u Evropsku Uniju, to ne znam. Ja licno nisam siguran. Dobra saradnja sa njima - svakako. Clanstvo, pa nisam bas siguran… Mislim da clanstvo donosi i dosta toga negativnog. A Rusija je dovoljno daleko da niti mozemo, a licno mislim da niti treba da postanemo kako ti sugerises njihova republika. Ali saradnja i sa njima, zasto da ne? Saradnja sa svima. Ne treba da bude niceg ideoloskog u saradnji, nego samo gledamo sta je to sto je dobro za Srbiju. Nikako slepo srljanje, kako ti sugerises, “EU ili kraj”, nego racionalno razmisljanje i vaganje, sta donosi ovo ili ono, pa tek onda odluka. I pri tom ne odbaciti niti jednu opciju.
decembar 24th, 2007 - 07:28
Pa dobro, ovo se pretvori u debatu sv.jovana i Spase Bosnjaka, ajde da otvorimo ‘bloga ti tvoga’ u jos zescoj srpskoj vecinskoj sredini…recimo blog Srpske Pravoslavne Crkve…ups…ima li tog negde? Prosto, nesto mi(o)tuzno da ocigledno dobar u dusi, ali malko drcan, sv.jovan gotovo jedini zastupa svekoliku srpsku misao i pravoslavne tekovine duhovnih srpskih radosti.
Drcni vozaci, poput ovog i slicnih jovana i drugih (pro)svetitelja, zna se, vole ’srednji put’ - nit’ vamo - nit’ tamo, pa lepo po sredini…nit evropa, jer smo vec tamo…nit rusija jer, ‘tuge moje,’ nemamo granicu sa njima; pa lepo, neutralno i na braniku ljudske i svetske savesti. Ko se vozi po sredini, niti daje da ga obilaze, a svako u susret moze samo u direktni sudar…ili makar malo- onako po strance, pa u prednji levi far.
Ja se pak, ne slazem sa Spasom u jednom: ja ne mislim da je ministarstvo za dijasporu, makar i bilo u rukama demokratske stranke, u stanju da zaista pruzi ono osnovno- da nas pre svega dostojanstveno popise, a potom i omoguci da glasamo, ma gde bili- postom ili drugim (in)direktnim birackim mestom. To nije u interesu naseg srpskog ‘kikireza’ DSS-a, koji bi svojim liliputanstvom (velicinom podrske u narodu) mogao da izazove simpatije, da nije, drski i bezobrazni (bully), tj. siledzija, koji terorise mnogo vece pored sebe, dok mu ‘uciteljica’ u razredu ne kaze- dosta. Ne slazem se…jer znam da smo svi mi, dosavsi ovde, dali svoj ultimativni glas, ne samo ZA buducnost svojih porodica i svoju licnu samoaktualizaciju u drugoj zemlji, vec i PROTIV svega sto nas je bolelo i povredjivalo u nasoj srbiji. To nas svakako ne cini manjim srbima, ali nam u velikoj meri uskracuje prava da delimo lekcije onima koji kusaju plodove svoje politicke svesti, u matici. To, gotovo empirijski, kontrira tezi da je demokratija idealno resenje za civilizacijski nazadni svet- gde svakako spada i srbija. Svet u kome 9 arogantnih, primitivnih, nekulturnih, agresivnih u ‘taras-buljbanskom’ stilu (ja te napravih, je ce te i utepam…), mogu da ‘nadglasaju’ jednog koji moze svojom ne defanzivnoscu i ne centriranoscu, da sagleda stvarnost iz ugla pragmaticnog(prakticnog), uvazavajuceg za interese i teznje drugih, i potom blagoscu okrenutog dobrobiti svojeg, u nekonfrontirajucem artikulisanju tih teznji.
Za srbe, treba jedno veliko ogledalo, u kome ce prvo da vide, potom i (pre)spoznaju svoju ‘vecinsku’ naklonost ka: rasizmu, klerosovinizmu u jeftinoj oblandi ‘prihvatljivog’ nacionalizma, seksizmu (tu pritom mislim i na ‘vecinsko’ makljanje zena, tj. supruznica) i diskriminaciji svih pojavnih oblika, koji se ne uklapaju u spartanski ideal nasih dedova.
decembar 25th, 2007 - 07:49
Ne radi se o “pricanju” i “iznosenju stavova”, nego se radi o otvorenom pozivu na tucu naoruzanih bulumenti avanturista-patriota koji ne mogu da docekaju da nastave svetlu tradiciju “Crvenih beretki”, “Arkanovih tigrova”, “Skorpiona”, “Belih orlova” …I ako se puste sa lanca, kao sto su 91-ve pusteni, nece tu biti nikakvih “stavova” nego ce biti mrtvih na sve strane.Tesko tom srpskom narodu na Kosovu koji ce oni braniti i odbraniti. Taj horor film smo vec gledali u Hrvatskoj i u Bosni. To je sto se tice kojekakvih “dobrovoljackih gardi”.
Sto se mladih srpskih neofasista tice, njihovi “stavovi” podlegli bi dekontaminaciji tj. zatvorskim kaznama u svakoj civilizovanoj drzavi u kojoj vlada pravni sistem i zakoni protov sirenje rasne, nacionalne i svake druge mrznje. U Srbiji su oni u nebuloznim raspravama “kvazi-patriotske inteligencije” izjednaceni sa anti-fasistima. Kao i jedno i drugo su - ektremisti!?
Po cemu je to, tako ti Davida Koperfilda, Borka Pavicevic “cuvena”?
Po tome sto je nekog zaklala, silovala, sto je neciju kucu zapalila i opljackala, sto je nekog iz kuce prognala, sto je na neciji prozor bombu stavila, sto je nekog za pare prevarila?
Ili je mozda cuvena po tome sto je pripadala malom broju srpskih intelektualaca koji su se od samog pocetka rata u Jugoslaviji suprotstavili ludilu i tom uzasu koji je kasnije usledio? I sto se i dalje suprotstavlja.
Kojim se to Borka Pavicevic nedozvoljenim sredstvima bori? Pozorisnim predstavama, izlozbama i tribinama koje imaju za cilj da kod, vec dve decenije sludjivanog, srpskog pucanstava probude razum i moralnu odgovornost i, uopste, odgovornost za buducnost onih dolaze posle njih. Stvarno,kako se usudila na tako jedan gnusan cin - da Srbe, preko kulture, priziva pameti?
Sta ce Srbima “kulturna dekontaminacija” kad oni imaju rakiju, tucu i Gucu? Kad imaju takve kulturne velicine kao sto su Velja Ilic, Palma, Ceca, Stoja, Dara Bubamara, Raka, Bidza i Bulidza… Kad imaju silikone i mobilne telefone. Kad imaju TV Pink i “Grand show”.
Evropa? Ma sta ce nam to, ako u njoj necemo moci da pecemo rakiju u privatnim pecarama, pravimo ajvar na babinom sporetu “smederevcu” koji ce da dimi komsiji u inat, da pecemo paprike na saobracajnim znakovima, da tucemo pedere po ulicama, a sopstvene zene po kucama, da krijemo ratne zlocince, da sutiramo mikrofone novinarima, jednom recju - da budemo pravi srpski domacini koji nisu kontaminirani podmuklim evropskim zakonskim i civilizacijskim normama.
Srbija trenutno jeste u Evropi, kao sto je Albanija pod Enverom Hodzom bila u Evropi - samo geografski. Da parafraziram naslov svog prvog bloga - so close, far away.
decembar 25th, 2007 - 23:17
Evo, da se nadovezem na odlicnu Bokicevu (dobrodosao u diskusiju) metaforu o “drcnim vozacima” i “srednjem putu” Srbije, koji ustvari ne vodi nigde.
Jovane, uzivaj u ovoj prici o “drcnim srpskim vozacima iz crnih audija” koji su ocigledno jos uvek jedan od najpoznatijih srpskih brendova. Upravo njima i njihovim simpatizerima ide u prilog da Srbija ne “srlja u Evropu”
i da nikad ne dodje do njene “dekontaminacije”.
Hvala Miri Bobic na ovom prilogu o aktuelnoj
srpsko-domacinskoj Srbiji, koja je objavljena u danasnjoj “Politici”.
Mozda je, doduse, i ova prica samo njena “iluzija”?
Mozda je to bila samo nenajavljena predstava Davida Koperfilda?
М. Бобић-Мојсиловић
Ауди
“Мрак и агресија три битанге били су јачи од енергије стотину пролазника. Видела сам својим очима:
Пре неколико дана, код Београђанке, док стојим на пешачком прелазу, зачујем туп ударац. Један бесан црни „ауди”, ударио је на семафору наранџасти ауто који је стајао испред. А онда га је ударио још једном. Пукло је, браник крнтије висио је на једном шрафу.Затим је возач аудија изашао напоље – био је то човек од тридесетак година у кожној јакни, добро обучен, изгледао је као грађанин Европе.И, почео да шутира ауто који је ударио. У ауту је било петоро људи, очигледно породица, а старији човек за воланом био је у шоку кад је силеџија после шутирања кренуо да му псује све по списку, успут му одваљујући кваку на вратима. Затим су из црног „аудија” истрчала још двојица мушкараца, један је био млад, а други просед,па су и они свом снагом, наочиглед бројних пролазника, кренули да шутирају ауто.Био је сумрак, и ми који смо стајали на пешачком прелазу могли смо само да видимокако несрећни људи у старом ауту махинално подижу руке да заштите главе од ногу које су летеле ка стаклима.Пешаци су се згледали у чуду, али нико се није усудио да гласније од шапата каже ишта више од речи „страшно”.Затим су битанге ушле у „ауди”, дале гас и преко тротоара поред СКЦ-а побегле у правцу Славије. Наранџасти стари ауто остао је да стоји на семафору. Старац за воланом није више могао да затвори врата. Гледао је унезверено око себе и у људе који су прелазили преко „зебре”. Погледала сам у регистрацију. Били су из Лознице.Почела сам да плачем.
То је слика Србије. Оно у чему живимо, оно са чиме смо се помирили, препаднути да и сами не добијемо батине, да не будемо прегажени пред обешћу црних кожних јакни, скупих одела и сатова, и „аудија”, тог мрачног аутомобила који код нас има симболику ужаса, злочина, криминала и обести. Црни „ауди” који сеје страх где год да се појави, ауто за мрачне типове који се баве мрачним стварима, који туку, убијају, краду, лажу и псују, и који своју моћ најлакше демонстрирају пред слабима,старима и немоћнима. Страх да реагујемо на ужас који се одвија пред нашим очима,оно је што ми је натерало сузе на очи. На улици је сцену посматрало најмање сто људи који су, на крају, само гледали у врхове својих ципела. Мрак и агресија ове три битанге били су јачи од енергије стотину пролазника –присуствовали смо неправди и насиљу, видели смо уплашене очи недужних путника из провинције, и ништа нисмо урадили. Јер се битанге нису шалиле, јер су хтеле да униште, изгазе, сатру, онога који се зауставио на семафору, а није их питао да ли то да уради. Јер они одређују правила у јавном простору, пошто су јачи, пошто имају средства. Јер је представа за пролазнике у центру Београда требало да буде нека врста показне вежбе, друштвеног огледа о томе како изгледа бити човек у старом аутомобилу, и како изгледа бити пролазник. Битанге су група, клан, чопор бесних вукова који су у Србији нешто као опште место.Црни аутомобил, са оним круговима напред, злослутни је знак наше стварности у којој царују нервоза, бука и бес, и у којој свака логика, правда, истина, достојанство,пристојност и нормалност морају да устукну пред разјареним зверима које ломе све пред собом, и које су изгледале као да би могле сваког тренутка да из својих јакни и одела поваде пиштоље и направе масакр. Јер су били мало нервозни. Јер су били љути. Јер за њих други не постоји. Јер је ауто који су ударили био стар, што значи да је био ничији. Да у њему седе људи који су нико. Да је дозвољено да га ударе још једном, и да га поломе. Јер су знали да на обест и агресију овде мало ко реагује, да се за тако нешто не одговара. Јер је крнтија за ударање. Јер крнтије само сметају у саобраћају, а старе људе би требало побити. А људи из провинције ионако заслужују лекцију. Јер живот овде не вреди ништа. Ничији живот овде не вреди ништа – ни животи оних у наранџастој крнтији, ни животи нас који смо то гледали. Старац је остао да стоји на семафору држећи руком разваљена врата.Србија не може бити срећна све док је овако уплашена од типова који у тамним аутомобилима никада не седе сами.”
Zar ti se, Jovane, cela postena, kulturna i civilizovana Srbija danas ne cini kao taj “razlupani, narandzasti auto”?
decembar 29th, 2007 - 09:42
Spaso, ovo vec pocinje da smara druge ljude. Evo jadni Bokic se toliko iznervirao da je poceo da brka svece i ljude.
Dakle, Borka Pavicevic u sferi svog kulturnog rada cini ono za sta joj skidam kapu. U sferi svog (skorijeg) politickog angazovanja prelazi crtu i pristojnosti i morala i dozvoljenog. Ako nisi gledao emisiju ukratko cu ti reci da je branila tezu da je Cedinom LDP-u i Cankovom LSV-u dozvoljeno sve, jer su eto borci za pravu stvar, pa ako je potrebno mogu i lincovati druge, a svim ostalim koji njoj nisu simpaticni nije dozvoljeno nista (jer su eto po njenom misljenju, za razliku od Cede i Nese, oni neki uvrnuti ekstremisti?!). Ako je i od Borke - mnogo je.
Necu vise ulaziti u detalje i objasnjavati jednu po jednu stvar koju si pomenuo, jer pocinje da bude besmisleno. Dakle ono sto ja pokusavam da kazem, a sto ocigledno do sada nisi razumeo jeste, da smo ti i ja po mnogo cemu na istoj strani. Mrzim crne audije i sve sto oni simbolizuju. Mrzim siledzije, mrzim torturu. Ne volim srpsku zluradost, ne raduje me to sto kao narod i drzava propadamo. Ali ne mogu da prihvatim tvrdnju da ce nam Evropa (EU) doneti sve lepo i dobro, da ce nas oni procistiti. Nema prociscenja, dok god se i oni koji se (makar na recima) bore za neku bolju Srbiju pozivaju na linc onih drugih.
Po mom misljenju Srbija se moze procistiti ako se svi mi procistimo iznutra. Jedan procisceni gradjanin, vec za neki deo promila cini drzavu i drustvo boljim, zar ne? I ma koliko to tebi bilo smesno i glupo, to se jedino moze postici radom na sebi, na poboljsavanju sebe, a to je ono sto recimo propoveda nase pravoslavlje. Da Bokic i da Spaso, iako ne sporim da ste mozda obrazovani, ovo vam je negde (mozda zbog komunistickog tj. ateistickog skolskog sistema) promaklo. Ovo ne znate, a bilo bi vam od koristi kada biste znali. Bilo bi vam od koristi kada biste znali sta je sustina pravoslavlja i kako da i sami postanete bolji ljudi. Kada ne biste gledali samo na pohotne ili para gladne vladike (ili svestenike) kojih nazalost ima u redovima SPC, i koji truju ono sto je najplemenitije u nasem narodu i nasoj istoriji, a koji su dosli na polozaj da bi napravili sebi neku materijalnu korist, vec na onaj monaski cisti deo crkve, videli biste o cemu pricam. Ne treba dozvoliti da prljava povrsina, zaprlja cistu sustinu. A sustina je toliko cista i savrsena, da je to nesto predivno. No, od mene ovoliko, ako ne mozete (ili pak ne zelite) da shvatite i prihvatite ovu istinu, to vec vise nije moj problem. Ja svoje rekoh, i tu zavrsavam.
januar 1st, 2008 - 00:50
Nisam ni sumnjao, Jovane, da smo mi na istoj strani.
Samo sto sa te nase strane malo drugacije vidimo stvari.
Strana na kojoj su svi normalni, pa bili oni u Srbiji ili ko zna gde,a koji zele da Srbija ponovo postane deo civilizovanog sveta, gde joj je uvek i bilo mesto.
S tom nadom i gledamo u 20. januar,
ili u dan Sv. Jovana, kada bi
srpski biraci trebalo da potvrde
opredeljenje prema tom putu (povratku)
u Evropu.
Daj da jednom glasamo ZA, a ne samo protiv!
Srecna Nova Evropska 2008. goodina!
januar 2nd, 2008 - 11:26
Sa naucne tacke gledista, Ajnstajn nam je porucivao svojim zakonom da je sve stvar relativiteta, no, mislim da jedini zakon je zivot, da budem preciznija, ZIVOT JE ZAKON! A to je jedina poruka koja nas moze odvesti u Evropu!
Sretna ti Nova!
januar 2nd, 2008 - 16:35
Zivot je zakon??? Izgleda se malo popilo za Novu godinu :-)))