Igra je počela

Miloš Latinović Dodaj komentar »

LatinovićOd svih igara – loto, bingo, ogrebi i blago tebi, električni poker, liga šampiona i UEFA, jadranska liga, skupštinski višeboj - koje, na prostoru Srbije, pa i Balkana, uzbuđuju narod, najviše mu, ipak, slabašno srce pritiska i adrenalin podiže predizborna trka, kao najinteresantniji segment, kako eksperti navode, izbornog procesa. Držim da je to i najinteresantniji deo za sve brojnije analitičare, pošto ih tada za mišljenje najviše pitaju i slikaju na televiziji, jer kada odbori otvore birališta, narod počne da glasa, a stranački štabovi i državne komisije objave rezultate, oni mogu samo da se posipaju pepelom zbog loše ili da likuju zbog dobre prognoze.

Ovakvu tvrdnju zasnivam na posmatračkoj logici, koja samim tim nije pouzdana, jer je nedvosmisleno lična, ali mi je tako interesantno pošto igra izbora političkih predstavnika sadrži u sebi sve elemente i kategorije klasifikacije koju je napravio Rože Kajoa. Dakle, takmičenje, slučaj/sreća, pretvaranje i zanos. On ih je nazvao Agon, Alea, Mimicry i Ilinx, a prevedeno to bi moglo biti igra fudbala, kocka ili lutrija, maskiranje u Nerona ili Hamleta, te brzo okretanje od kojeg se dobija vrtoglavica. Na prvu loptu svi bi rekli da je naša izborna trka definitivno Kajoin Ilinx, jer muti mozak, i nalikuje, recimo, telesnom pokretu koji igraju/sprovode meksički voladori. To su, defakto hrabri ljudi, što se prerušavaju u orlove (imaju u lažna krila) i sa jarbola visokog 30 metara bacaju u naglavačke u ambis. Oko pojasa vezuju kraj konopca koji im prolazi izmedju nožnih palčeva i služi da im omogući spust sa raširenim rukama i glavom okrenutom na dole. Pre nego što stignu do zemlje, oni naprave više punih krugova, trinaest prema Torkvemadi, opisujući sve širu i širu spiralu.

Od ovakvog prizora vrti se u glavi svima, i učesnicima – lažnim orlovima, ali i onima koji prizor gledaju, a grabljivci ih – tokom igre i tih dana jure.

NASTAVAK PRILOGA »

Istina o Kipu slobode

Dragan Musulin 1 komentar »

musulinKrajem oktobra 2007. godine, tačnije 28. oktobra, navršila se 121 godina od postavljanja Kipa slobode na ostrvu Bedlo u luci Njujorka. Priča o nastanku ovog simbola moći SAD i već više od veka simbola nade useljenika sadrži i neke detalje koji se u zvaničnim verzijama ne mogu pronaći.

Kip slobode je delo francuskog vajara Frederika Ogista Bartoldija, alzaškog protestanta, buržuja i masona. Dosta njegovih radova nalazi se po trgovima francuskih gradova. U Klermon-Feranu je statua Vercigentoriksa, vođe Gala u ustanku protiv Cezara, filozofa i enciklopediste Didroa u Langru, džinovskog lava u Belfortu.

Kip slobodeBartoldi je 1885. godine posetio Egipat, video piramide i Sfingu i očigledno impresioniran prigrlio ideju o spomeniku džinovskih razmera koji bi bio podjednako veličanstven.U vreme prokopavanja Sueckog kanala, završen 1869.godine, Bartoldi razrađuje ideju o kipu svetioniku kojeg bi postavio na ulazu u kanal koji spaja dva mora i razdvaja dva kontinenta. Kip svetionik, prema njegovoj viziji, imao bi lik žene koja u podignutoj ruci drži baklju, bio bi kolosalnih razmera i nosio bi simbolično ime- «Egipat koji obasjava Aziju». Bartoldi je uradio više modela tog kipa od terakote.

Međutim, u Francuskoj, domovini generala Lafajeta, dobrovoljca u američkom ratu za nezavisnost, bila je snažna želja da se Francuska priključi proslavi stogodišnjice američke nezavisnosti. Bartoldi je predložio podizanje alegorijskog kolosa, kojeg bi Francuska darovala SAD a koji bi bio finansiran dobrovoljnim prilozima.

NASTAVAK PRILOGA »

 
N.Design Studio
RSS priloga RSS komentara Prijava