Svetla Novog Beograda

Spasa Bošnjak Dodaj komentar

Spasa BošnjakKao i svakog jutra, uz redovnu dozu kapućina iz obližnjeg Starbucksa, i danas obavljam svoj ritual čekiranja e-meilova, vesti … Uz put pripremam i pitanja za intervju sa rediteljem Miroslavom Momčilovićem, koji je među gostima Festivala srpskog filma. U okviru Serbian Film Festa, koji je počeo pre dva dana u Vankuveru, biće prikazani sledeći filmovi: Klopka, Sutra ujutro, Sedam i po, Guča i Hadersfild. Zadovoljan sam izborom organizatora, srpskog konzulata u Vankuveru, da među gostima pozove i Momčilovića, jer mislim da je napravio izuzetan film. Verovatno i najbolji srpski film još od Dragojevićevih Rana. Znam da je pisao i duhovite kolumne za NIN, tako da ću, nadam se bar, imati zanimljivog sagovornika. Pitaću ga svakako koji je to sa liste biblijskih grehova, koji trenutno najviše iskušava Srbe. Ja tipujem na gordost, ali su srebroljublje i gnev, takođe visoko plasirani na toj mojoj listi. No, sačekaću da mi to otkrije ekspert za “sedam smrtnih grehova na srpski način”, reditelj Miroslav Momčilović.

Festival je u utorak uveče otvorila Milica Čubrilo, ministarka za dijasporu. Ulogovo sam se na sajt Ministarstva za dijasporu da vidim “u kom su fazonu” tj. kojim se aktivnostima trenutno bave. Odmah sam primetio da je sajt prilično obogaćen u odnosu na prethodnu SPO garnituru koja je tamo stolovala. Postavljen je upitnik za potencijalne povratnike, tačnije one koji se svrstavaju u naučno-istraživačke “radnike” (tako se to bar u vreme samoupravnog socijalizma zvalo), a tu je i link za predstojeći skup Mediji u dijaspori - mediji za dijasporu, koji će se 13. 14. i 15. decembra održati u Sava centru. Sve u svemu, ocena vrlo dobar 4+ za ministarku i njene saradnike u Ministarstvu za dijasporu. Peticu će da zasluže ako organizuju glasanje za sledeće predsedničke izbore u Vankuveru.

Beograd noćuMeđutim, od svih tih linkova sa sajta Ministarstva za dijasporu jedan me je naročito zaintrigirao. Kaže: Uživo iz Beograda.Vi upravljate kamerom. Vau. Koji bi emigrant-nostalgičar tom iskušenju odoleo. Klik i gle čuda. Dve web kamere. Jedna postavljena, ni manje ni više, na zgradu mog kuma, dakle Zapadnu kapiju, a druga negde na Dom sindikata. Klik na ovu prvu - puče pogled na Novi Beograd, ko na dlanu. Kakav déjà vu! Isti prizor k’o sa prozora mog kuma koji je samo nekoliko spratova niže. Svetle novobeogradski soliteri u mraku, uokvireni sa dva mlaza svetlosti – s jedne strane kolona automobila na auto putu Bratstva i jedinstva, a sa druge još veći mlaz farova na Bulevaru Lenjina. Neka mi ne zamere oni koji ovo budu čitali (ima li takvih uopšte?) što koristim ove nazive. Za auto-put Bratstva i jedinstva znam da se sigurno više tako ne zove, a za Bulevar Lenjina ne znam da li je u međuvremenu dobio ime nekog politički podobnog srpskog heroja iz oslobodilačkih ratova. Ne sumnjam da je ostalo još mnogo zaslužnih koji još nemaju svoje ulice. Al, da ne skrećem sa teme, kao omađijan počinjem da se igram sa švenkom i zoomom na kameri. Nema laži nema prevare, baš ko što kaže na linku – vi upravljate kamerom.

Pomeram objektiv ka bivšoj zgradi SIV-a III u Omladinskih brigada (da li se još uvek tako zove?) u kojoj sam odslužio svoje dve godine na BK televiziji. Zumiram do maksimuma, ali osim sitnih žutih svetala tj. prozora, ne vidim ništa. Suviše je daleko da bih video bilo šta unutra. BK televizija odavno nije tamo, a, posle raspodela nacionalnih frekvencija, nije više nigde. Švenkujem malo desno na obližnju crkvu, koja je tu podignuta pre koju godinu. Sećam se da sam svojevremeno na pitanje otkud ideja da se tu pravi crkva, dobio objašnjenje u fazonu “nije bilo nijedne crkve na Novom Beogradu, pa eto da se definitivno zna da je komunizam pao i da se Srbi vraćaju pravoslavlju”!?. U međuvremenu je uvedena i veronauka u škole, a, koliko pratim socijalno-političke trendove u Srbiji (a pratim ih na dnevnoj bazi), svako ko danas ne slavi slavu u Srbiji (a Srbinom se zove) i svako ko otvoreno iskazuje svoje ateizam dovodi sebe u isti nezavidan položaj u kojem su bilo vernici u doba komunizma. Ista ideološka isključivost - samo su uloge promenjene.

Podižem dalje kameru i u pozadini vidim Beogradsku arenu. Hm, to nije bilo tamo za moga vakta, pa me mnogo i ne interesuje. Švenk na levo – bivši CK (tj. Ciganska kolonija, kako su je beogradski džiberi zvali). Sad je to, opet koliko znam, Poslovni centar Ušće i odeven je u novo stakleno ruho. Eto, neke vajde i od bombardovanja – sa starom fasadom nestala je asocijacija na stari ideološki sadržaj zgrade.

I tako skoro svaka zgrada na Novom Beogradu - jedna priča. Skroz levo – Studentski grad. Nova slika u glavi. Jesen 1980. – moja brucoška godina i četvorokrevetna soba u I bloku , visoki parter. Nisam se dugo zadržao u istoj, kad sam shvatio da je u sobi pustilo korenje već petoro ilegalaca, koji su davno zaboravili šta uopšte studiraju.

Opet švenk na desno. Vidim Blok 28 i dve dugačke zgrade - čuvene “televizijke” (nazvane tako po prozorima koji liče na televizore) koje je (slučajno znam) projektovao arhitekta Vlak. Preko puta moj bivši fakultet - FDU. Kažu da je Frensis Ford Kopola za vreme jedne posete izjavio da je FDU najlepše projektovana filmska škola u kojoj je ikada bio. Četiri godine sam pokušavao da provalim šta je to Kopolu tako oduševilo u onim sivim betonskim katakombama Akademije (kako smo mi FDU oduvek zvali) i nisam siguran da sam uspeo.

Svetla Novog Beograda.

Hm. Vidim tamo neka nova svetla u mraku. Delta City? Niču novi grandizoni šoping molovi po ugledu na ove ovde u Kanadi i Ameriki. Prestaje, dakle, Novi Beograd da bude košmarna socijalistička spavaonica sa zapaljenim kontejnerima ispred solitera. Sećam se jednog grafita iz Bloka 63: Don’t be horrified. It is only New Belgrade. Valjda poruka za stranca koji bi zalutao u betonsku džunglu. Da se ne uplaši mnogo. Tražim na polici knjigu o Milanu Mladenoviću, koji je odrastao na Novom Beogradu i koji je napisao najlepše urbane stihove o Novom Beogradu. Nedavno je bila i godišnjica njegove prerane smrti. Listam knjigu Dečak iz vode i nalazim pesmu Ljudi iz gradova:

Tamo svetla gore u noći
Ta su svetla naši gradovi
Svako svetlo je jedan stan
U stanu krevet sto i stolice
Plavo svetlo preko plavih lica
Plavi glas iz plave kutije
Da li možeć prepoznati lica
Lica ljudi iz gradova?

Film Sedam i po reditelja Miroslava Momčilovića se takođe sav dešava na Novom Beogradu. Baš ćemo lepo da se ispričamo o istom. Gasim kameru i još nekoliko minuta blejim u kompjuterski monitor dok mi pred očima i dalje titraju svetla Novog Beograda.



23 odgovora na “Svetla Novog Beograda”

  1. Dionisijat je napisao:

    Da i ja sam primetio da je Ministarstvo za Dijasporu puno bolje organizovano nego pre. Super, to je za pohvalu.

    Interesantno je da i u dijaspori u mestu gde ja zivim, ima dosta ovakvih jugo-nostalgicara poput autora. Ljudi probudite se, vreme ne stoji, ono tece… Bratstvo i jedinstvo su umrli sa Titom. Lenjina ce uskoro da odnosu i sa Crvenog Trga…

  2. Copyright je napisao:

    Dionisijat, mi kao da nismo citali isti tekst. U cemu si prepoznao jugo-nostalgicara? U tome sto covek pamti nazive ulica onakvim kakvim ih je ostavio? Preporucujem obnavljanje gradiva, odnosno jos nekoliko citanja, uvideces gde si pogresio.

    Vrlo tacna konstatacija “Ista ideoloska iskljucivost - samo su uloge promenjene”, verujem da se to mnogo bolje vidi sa strane i to sto dalje to bolji vidik. Kako li tek izgledamo gledano sa meseca? Sitno?

    Spaso, ukljuci svoj rentgen i slikaj, citamo te!

  3. Spasa-Bosnjak je napisao:

    Da sam nostalgicar, to sam i sam priznao u gornjem socinjeniju, jerbo nema emigranta da ne pati od nostalgije za kucom. Ko drukcije kaze – klevece i laze! Jugo-nostalgicar? E, to je vec malo komplikovanije pitanje. Ajde da se ovde posluzimo referentnom literaturom, a koja je to bolja referenca za definisanje jugo-nostalgije od Leksikona YU Mitologije, Rende, Beograd, 2004. U predgovoru istog se kaze”:

    “Nove su se drzave (misli se na bivse jugo–republike, prim S.B) razlicito opredelile prema proslosti i secanju – od konfiskacije pamcenja i reiterpretacije proslosti do apsolutnog negiranja i novog brojanja vremena, neke vrsta godine nulte”

    Moram da priznam da imam problem sa tom godinom nultom u Srbiji. Da li je to jugo-nostalgija ili nesto drugo, ne znam, ali npr. ne ide mi nikako u glavu zasto je srpska fudbalska reprezentaciju promenila boju dresova u crveno. Mislim i plava boja je deo srpske zastave, ako cemo o “nacionalnim” bojama. Znas ono, kad si celog zivota, glasno ili u sebi, skandirao “Plavi, plavi” sad odjednom treba “Crveni, crveni”. Trudim se ja, ali nejde brate! Pogotovo sto su plavi bili majstori, pa su nas zbog toga i zvali “evropski Brazil”, a ovi danas - em nemaju pojma sa fudbalom, em se njihovo shvatanje fudbala izrazava samo kroz tvrdu valutu.

    “Sve sto dolazi posle nije samo zbog toga ujedno i bolje”, rekao je jos u gorepomenutom Leksikonu, filozof Boris Buden. Nemam sta ovom ni da dodam ni da oduzmem.

  4. Spasa-Bosnjak je napisao:

    Uz zahvalnost Copyright-u sto je pravilno iscitao(la) moj tekst i citirao(la)
    kljucnu recenicu, a povodom danasnjeg praznika - 1. decembra, dana kada je 1918. godine stvorena prva Jugoslavija tj. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, prikacicu ovde dva linka:

    http://sh.wikipedia.org/wiki/Kraljevina_Jugoslavija

    http://bs.wikipedia.org/wiki/SFRJ

    preko kojih, svi oni koji, (kao i ja) imaju problem sa “godinom nultom”, mogu da se podsete da je “konfiskacija pamcenja” uvek bila jalova rabota i da se cesto vracala kao bumerang u glavu onima koji su je sprovodili.

    Ako sam vec proglasen jugo-nostalgicarem, onda mi nista drugo ne preostaje nego da uzdignute glave ponesem taj krst.

    Ne znam kako zemlja Srbijica danas izgleda sa meseca, ali znam kako je Jugoslavija izgledala sa zemlje. Mnogo lepo, brate!

  5. Dionisijat je napisao:

    Evo iscitao sam tekst ponovo. Pazljivo. Mozda sam zaista malo preterao. No ipak Bulevar Lenjina se ne zove tako vec vise od 10 godina, auto-put Bratstva i Jedinstva niko nije tako nazvao vec vise od 15 godina, pa zaista sticem utisak da to autor, koji kako sam kaze pomno prati dogadjanja u Srbiji (a citajuci novine verujem da bi mu tesko promakle i ove promene) pomalo namerno cini kako bi naglasio svoju nostalgiju za proslim vremenima…

    I ne slazesm se sa konstatacijom o isljucivosti i zameni uloga ateista i pravoslavaca. Da je doticni autor u Srbiji video bi da ovo nije tako, vec da to samo proizilazi iz medija koji su njemu dostupni na internetu, a da je situacija upravo obrnuta.

  6. Copyright je napisao:

    “Mozda sam malo preterao?” - nije lose za pocetak. Da, nostalgija za proslim vremenima postoji, ali je ona razlozna - kako rece Spasa “Mnogo lepo, brate!”.

    Drugi deo - ako uloge nisu zamenjene, vec je situacija upravo obrnuta, znaci li to da ateisti i dalje ugnjetavaju vernike? I don’t think so. Danas, ako nisi Srbin i ne slavis Krsnu slavu, dobar si kandidat za izdajnika nacije… Mirise na iskljucivost.

  7. Spasa-Bosnjak je napisao:

    Cestitam na pravom “desifrovanju” teksta. Priznajem da ni ja (niti bilo ko koga sam poznavao) taj auto-put nismo zvali “Bratstvo i jedinstvo” nego prosto: Beograd-Zagreb. Svesno, ili ako hoces sracunato, sam upotrebio taj zvanican naziv upravo iz tog razloga- da se preko njega vratim u jedno proslo vreme. Isto kao i Trg Dimitrija Tucovica - nikad u zivotu nisam cuo da je neko “Slaviju” tako nazvao.
    Cela ti prica je samo jedno nostalgicna crtica za proslim vremenima
    inspirisana poznatim krajolikom.

    Sto se tice “ideoloske iskljucivosti” - nisu to samo mediji koje intenzivno pratim nego i utisci/komentari ljudi iz Srbije sa kojima sam u redovnom kontaktu.

    Poenta je da se crkva “otela kontroli” u Srbiji, koja je
    i po Ustavu, sekularna drzava i gde popovi ne bi
    smeli da uticu na drustvo u meri u kojoj im je to omoguceno.
    Pogotove ne na upravljanje drzavom i drzavnu politiku.

    Mislim da ne treba da spominjem ovde mnogobrojne primere za ilustraciju gornje konstatacije. Dovoljno je ovo poslednje “pozivanje na opstu mobilizaciju oko Kosova” vladike Artemija. Naravno, svako ima pravo da lupeta sta mu padne na pamet, ali to lupetanje ne bi smelo da ima takvu paznju u medijima i uopste, prostor koji Srpska pravoslavna crkva dobija u drzavnim medijima (npr. javnom televizijskom servisu, koji to zapravo nije).

    Neka, na kraju krajeva, SPC osnuje svoju televiziju, ili dobije termin na javnom servisu, ali po Zakonu o javnom informisanju, ni tamo ne bi bas smeli da huskaju naciju na nove ratove i sire govor mrznje - npr. netrpeljivost prema drugim konfesijama i crkvama u Srbiji, koje SPC potpuno pogresno (ali sracunato) tretira kao “sekte”. I ovde cu stati…

  8. Jovan je napisao:

    Par pitanja za autora:

    Izvini, a gde je u ovome svemu sloboda govora??? Znaci ako si svestenik i javno izneses svoj stav, to je protizakonito (???) i to je lupetanje?

    Ne razumem zasto jedan kulturan i elokventan covek poput Spase oseca potrebu da vredja jednog vladiku koji deli patnju sa svojim narodom i trudi se da mu pomogne u svakodnevnom bitisanju, a nije kao mi koji smo podvili repove i otisli tamo gde nam je lepse, bolje, sigurnije. Po cemu vladika Artemije lupeta i sa kojim pravom o tome govorimo mi koji tamo vise i ne zivimo, a kamoli da se trudimo da im nesto pomognemo? Zasto mi imamo vise prava da pricamo o tome i znamo bolje sta njima treba, nego neko ko je i danas deo Kosovskog naroda?

    Po kom to zakonu crkva ne sme da utice na drustvo, a NVO mogu da uticu na drustvo (cak mnogi smatraju da je to pozeljno)???

    Odakle ti samo ideja da SPC huska i pokazuje netrpljivost prema drugim konfesijama? Znas li sta je sekta, a sta konfesija? Da li si ti to neki vrstan poznavalac crkve i unutar crkvenih stvari, ili je ovo samo proizvoljna ocena, koju si nasledio iz medija koje citas?

  9. Sloba je napisao:

    Stvarno, sta toliko ljudima sveta misljenje svestenika. A svi ostali imaju pravo da pricaju sta i kad i gde zele. To su recidivi komunizma, gde je crkva bila smatrana kao nesto sto nema nikakva prava…

  10. Spasa-Bosnjak je napisao:

    Par pitanja za autora:

    - Uh, nije bas par, al dobro, da krenem redom.

    Izvini, a gde je u ovome svemu sloboda govora???

    - Izvini Jovane, ali ne radi se ovde o slobodi govora, koja je zagarantovana ustavna kategorija svih demokratskih drzava, nego se radi o odgovornosti za ono sto govoris.

    Znaci ako si svestenik i javno izneses svoj stav, to je protizakonito (???) i to je lupetanje?

    - Bas zbog uticaja, po meni neopravdano velikog, koji danas na srpsko drustvo i na srpsko javno mnjenje imaju svestenici SPC, neodgovorno je sa njihove strane pozivati na opstu mobilizaciju tj. rat oko Kosova, kada svako normalan moze da predvidi kakve bi posledice za Srbiju i njene gradjane (pogotovo na one koji bi bili mobilisani u vojsku) imala takva jedna odluka Vlade i Skupstine. A njima je taj poziv, ili kako ti kazes - stav, vladike Artemija, prevashodno i upucen. Niti sam rekao, niti mislim da su takve izjave protivzakonite, nego prosto nisu zasnovane na zdravom razumu, pa otuda i ta moje lirska klasifikacija - lupetanje.

    Ne razumem zasto jedan kulturan i elokventan covek poput Spase oseca potrebu da vredja jednog vladiku koji deli patnju sa svojim narodom i trudi se da mu pomogne u svakodnevnom bitisanju, a nije kao mi koji smo podvili repove i otisli tamo gde nam je lepse, bolje, sigurnije. Po cemu vladika Artemije lupeta i sa kojim pravom o tome govorimo mi koji tamo vise i ne zivimo, a kamoli da se trudimo da im nesto pomognemo?

    - Upravo zbog toga sto mislim da pozivanje na rat sa Albancima, NATO-om i ko zna jos s kim, nikako nije pomaganje gradjanima Srbije, a narocito Srbima na Kosovu cije bi “svakodnevno bitisanje” itekako bilo ugrozeno u slucaju takvog razvoja dogadjaja, “drznuo” sam se da tu neodgovornu izjavu vladika Artemije nazovem pravim imenom. Vidim, Jovane, da osecas krivicu (kazes “podvili repove”) sto nisi u Srbiji i sto ne mozes da utices na tamosnje dogadjaje i u prilicnoj meri delim to tvoje osecanje. To je i razlog sto sebi dajem za pravo da kritikujem svaku pojavu za koju mislim da nanosi stetu nasoj rodbini, prijateljima i sunarodnicima u zemlji nam matici. Ako gresim i ako su zaista opsta mobilizacija i rat idealno resenje za kosovski problem, kao sto to porucuje vladika Artemije, neka mi bude sudjeno na Strasnom sudu.

    Zasto mi imamo vise prava da pricamo o tome i znamo bolje sta njima treba, nego neko ko je i danas deo Kosovskog naroda?

    - Licno smatram da i mi u dijaspori imamo podjednako pravo da se izjasnimo o tome kako vidimo sadasnjost i buducnost zemlje nam matice. Uostalom, to je i parlament drzave Srbije zakonski potvrdio dajuci nam pravo glasa na izborima i osnivanjem Ministarstva za dijasporu. Ako se Srbija bavi nama, zasto se mi ne bismo bavili Srbijom? Na kraju krajeva i mi Srbi u danasnjoj dijaspori smo na neki nacin deo tog rasejanog, Carnojevicevog, kosovskog naroda, zar ne?

    Po kom to zakonu crkva ne sme da utice na drustvo, a NVO mogu da uticu na drustvo (cak mnogi smatraju da je to pozeljno)???

    - Nisam ni rekao da je uticaj crkve na drustvo u Srbiji protivzakonit, nego da je prevelik, odnosno da je isforsiran od strane konzervativnih i desnicarskih snaga. Svaka crkva se bori za sledbenike i to je legalno i legitimno, ali nije legalno da se crkva mesa u drzavnu politiku. U nijednoj sekularnoj drzavi predsednici i premijeri ne idu kod crkvenih poglavara da se konsultuju o drzavnim odlukama, a to je u Srbiji, na zalost, slucaj. I u Iranu, naravno.

    Odakle ti samo ideja da SPC huska i pokazuje netrpljivost prema drugim konfesijama?

    - Bilo bi predugacko da sad ovde navedem sve primere huskanja na rat od strane Amfilohija, Atanasija, Irineja, Artemija, Ilariona ….upisi sam…od 1991. godine naovamo. Artemije je samo najsveziji primer.

    Znas li sta je sekta, a sta konfesija? Da li si ti to neki vrstan poznavalac crkve i unutar crkvenih stvari, ili je ovo samo proizvoljna ocena, koju si nasledio iz medija koje citas?

    - Naravno da nisam, posto sam imao pametnijih stvari u zivotu nego da se do u detalje bavim “crkvom i unutar crkvenim stvarima”. Ipak, toliko znam: konfesije su podgrupe unutar jedne religije. U hriscanstvu – katolici, pravoslavci i protestanti ili u islamu – suniti i siiti. Religiozne sekte su jos manje podgrupe u okviru konfesija – npr. u protestantizmu: baptisti, nazareni, adventisti, Jehovini svedoci, mormoni, pentakostalci… Tacno je da je moj komentar o odnosu SPC prema pomenutim crkvama zasnovan na “medijima koje citam”, ali ja citam razlicite medije. Ne samo ateisticke i mondijalisticke na koje aludiras. Tako mi ponekad dodje do ruke i neko glasilo SPC ovde u Kanadi gde sam i natrcao na to da se na spisku “jeretickih sekti”, zajedno sa tzv. sinkretistickim sektama tipa: rozenkrojceri, masoni ili sajentolozi, nalaze i gore pomenute crkve. Svi su oni, dakle, bogohulnici, pa ih, pretpostavljam, treba spaliti na lomaci. Zanimljiva je i teza, koja danas vrlo cesto cujem, da si “Srbin samo ako si pravoslavac”. Naravno, niko od zvanicnika SPC (bar niko normalan) to nece otvoreno reci, ali to se, brate, podrazumeva!? Ne daj Boze, da se pojavi neki Srbin koji ce se deklarisati kao katolik ili budista. Ili, pi, pi, daleko mu bilo, ateista, kao sto je moja malenkost.

  11. Spasa-Bosnjak je napisao:

    K’o sto rekoh, “smeta” mi svako misljenje koji nije zasnovano na racionalnom prosudjivanju.Slazem se - svi imaju pravo da pricaju sta zele, ali u Hajd parku ili recimo ovde na blogu, ali ne na drzavnim medijima. Pogotovo ako predstavljaju neku zvanicnu insituciju.

    Nesto se bas ne secam da crkva nije imala nikakva prava u komunizmu - konkretno u Jugoslaviji.
    Crkva je zadrzala dobar deo svoje imovine,
    bogosluzenje je bilo slobodno,a vernici su mogli slobodno da posecuju crkvu i ispovedaju svoja religiozna osecanja. To naravno nije bilo preporucljivo clanovima SKJ, iako su se npr. na Badnjoj veceri u Sabornoj crkvi u Beogradu cesto mogli uociti i visoki partijski funkcioneri. Pitam se gde se samo dadose tih dva miliona clanova SKJ?

    Za neke, doduse, znam da su danas najvatreniji vernici.

    Kad smo vec kod “recidiva” - zar nije religija recidiv mracnog srednjeg veka i opijum za narod?

  12. Jovan je napisao:

    Pa ocigleno je da nisi bas najbolje upoznat sa mnogim stvarima.

    Kazes crkva je imala prava u komunizmu, konkretno u Jugoslaviji??? KOJA PRAVA?
    Oduzeto joj je 90% nekadasnje imovine, i do dana danasnjeg joj nije vraceno. Najveci deo te imovine je crkva dobila zavestanjima svojih vernika i bila je legalni vlasnik tih imanja. Nakon tog oduzimanja, crkva, konkretno SPC je materijalno potpuno oslabljena, pa su svestenstvu prestale da se placaju plate, vec su ziveli striktno na osnovu priloga parohijana (TAKO JE I DAN DANAS!). A kako su mnoge glave letele samo zbog slaveljenja Slave (konkretno moj deda je jedan od takvih) sve je bilo manje vernika. Znaci crkva je ubijena potpuno bespravno i nelegalno. To sto su se na Badnjoj veceri u Sabornoj crvki u Beogradu mogli uociti visoki partijski funkcioneri je cista sminka, kao i 90% onoga sto su komunisti zeleli da prikazu narodu. Dakle to nije odraz njihove vere, vec zelja da se prikaze kako nisu ugnjetavali crkvu. Uostalom slicne metode su bile primenjivane i na mnoge druge slucajeve, pa tako gledano sa ove vremenske distance, samo ako je covek slep to ne razaznaje kao matricu ponasanja.

    Ono sto pricas o ratnim poklicima, treba da shvatis jednu stvar. Rat nisu pocele vladike, nego neki drugi ljudi. Tu se sigurno slazemo. Onoga momenta kada je rat vec bio u toku, neke vladike jesu apelovale na nas narod da se brani. Da si ziveo u Bosni, shvatio bi o cemu pricam. Pa da se mi nismo branili, danas bi u Bosni bilo barem 1 milion ljudi manje (Srba). A o poslednjoj Artemijevoj izjavi, ne znam sta da ti kazem. Ja prvi nisam za rat. U dusi sam totalni pacifista. Samo znas kada vidis da te neko cereci, da te secka komad po komad, nisam bas siguran da je normalno i pametno sedeti i cekati da taj neko nastavi da te cereci. Ili si ti mozda puno uzviseniji od mene, pa bi ti bas tako i uradio???

    Kazes da je uticaj crkve prevelik, isforsiran od strane desnih i konzervativnih snaga. E to sto ti zoves konzervativno, to je danas ipak vecina u Srbiji. Manjina je ono kako ti razmisljas. A u demokratiji, vecina vlada, manjina je opozicija. Ili ti mozda mislis da u nekim situacijama, treba da bude obrnuto (recimo ako ti tako odgovara)?

    U Srbiji je narod od onog momenta od kada je bio svestan svoje nacije, bio pravoslavan. U tom smislu je srpstvo i pravoslavlje veoma isprepleteno. Pravoslavlje zagovara ljubav, toleranciju, prastanje, postovanje, gostoljublje i tako dalje. I to je ono sto je karakterisalo, pa na srecu i dan danas jos uvek u vecini slucajeva karakterise nas narod. Ako si istinski vernik, ti neces ubiti (osim ako branis svoj kucni prag i porodicu). Ako si istinski vernik ti ces oprostiti i neces vaditi oko za oko zub za zub. Ako si istinski vernik ti gledas da od svoje porodice pravis zdravu celiju, gde caruje ljubav. I da ne nabrajam dalje. A Spaso moj, otkako je u Srbiji zacarilo ateisticko ubedjenje, mi imamo sve vise ubistava, preljuba, razvoda, abortusa, lopovluka, lazi, klevete… Pa sad ti meni kazi da to nema neke veze. Covek koji veruje u Boga, boji se Boga i boji se kazne za svoja nedela. Covek koji ne veruje ni u sta (ateista), gradi se sam Bogom, pa misli da nema nista i nikoga da ga kazni, te ga onda samo neke drustvene (zakonske) norme sprecavaju u ne cinjenju nedela. A kako se te drustvene norme jako brzo menjaju na gore, eto ti posledice svuda oko nas.

    Da ne idem dalje i ne gubimo vreme. Ne zelim nikoga da prevaspitavam, ali me jako boli kada neko pausalno iznosi neke ocene, kada za vrhunske aksiome neko uzima cinjenice iz komunistickih istorijskih udzbenika. Istorija je postojala i pre Tita, a onaj ko zeli da je vidi moze. Ako nesto ne znas nije sramota to priznati. Eto recimo ocigledno je da ne znas da religija nije recidiv mracnog srednjeg veka, religija postoji od kada postoji covek. Ako ne verujes mogu ti preporuciti mnogu (ne religioznu) istorijsku i sociolosku literaturu koja govori o tome.

  13. Jovan je napisao:

    Pozeleh jos nesto da napisem. Hocu da ti odgovorim na tvoje pitanje “Pitam se gde se samo dadose tih dva miliona clanova SKJ?”

    Pa to su vecinom bili ljudi koji su voleli vlast, tj. novac. I sada su tamo gde ima novca. Pa tim ljudima nista osim novca i nije bitno. Oni idu tamo gde im je bolje, gde imaju vise koristi. Da li je danas SKJ, sutra JUL, a prekosutra DS, DSS ili neka treca partija, to njima uopste nije vazno. Oni ce promeniti pricu, bice najvatreniji zagovornici novih ideja, kleti se da su oduvek tako razmisljali, pljuvati po svojim dojucerasnjim saborcima, ali i po samima sebi tj. onom sto su do juce bili, ako treba… Tako su naucili za vreme “Tite”, juce “ziveo Rankovic” danas “Ubijte Rankovica, pa ja sam to oduvek i pricao…” Ti ljudi nemaju vere u Boga, nemaju obraza, nemaju ljudskosti. To sto su neki od njih naizgleda najvaterniji vernici (kako ti kazes) ne znaci da oni zaista i jesu vernici. Oni samo zele da izgledaju tako, jer misle da im to donosi korist. Pravi vernici nikada ne masu svojom verom ispred tudjih noseva… Oni nisu vatreni pred drugima, oni sagorevaju u trudu da postanu bolji ljudi. Oni rade na unutrasnjim promenama. Mogao bi puno toga nauciti, kada bi procitao makar samo jednu knjigu o veri tvojih pradedova (koju si ti, ili mozda jos i tvoj otac, odbacio kao nesto staro i mracno, a da nje nije bilo, ma koliko ti to danas ne video i ne zeleo da priznas, nebi ni ti sada bio to sto jesi…). I mogao bi kao i svi mi postati puno bolji covek. A to nije nimalo mracno, niti nazadno. Mracno je samo slepilo ljudi koji misle da sve znaju, a ustvari su velike neznalice.

  14. Spasa-Bosnjak je napisao:

    Ne vidim spor oko ovog pitanja pravih vernika.
    Sve sto si rekao za prave vernike potpisujem i ja.

    Uz svako postovanje za prave vernike,
    moja opaska o “bivsim clanovima - sada vernicima” se odnosi na one koji su krenuli u crkvu ili da slave slavu jer je to postala “moda” tj. oficijelni trend.
    Znaci, cist oportunizam i konformizam.

    Drugo pitanje je pitanje manipulacije drustvom od strane crkve kao institucije, koja je itekako prisutna.

    I na kraju, moj materijalisticki pogled na svet
    (mislim na ono - osnov sveta je materija) iskljucuju postojanje Boga ili bilo cega van materije, pa sad, ako to para usi onih koji veruju u suprotno
    sta da radim. Svi mi imamo pravo na svoje zablude.

    Ja, doduse, ne iskljucujem mogucnost da jednog dana ugledam bljestavu svetlost na nebu i bestelesnu figuru sa dugom sedom bradom koja ce da uperi prstom u mene i da kaze:

    “Nisi verovao, a”?

    Uostalom i agent Fox Mulder ne veruje bas sto posto da postoje leteci tanjiri, ali je vrlo otvoren za takvu mogucnost. Tako i ja:

    “I do not believe, but I want to believe”!

    Ne, ne zezam se uopste.

  15. Jovan je napisao:

    E pa eto prilike gde se i slazemo u razmisljanjima. Dakle slazes se da je ideja pravoslavlja (hriscanstva) veoma pozitivna. I oni koji su iskreni “pravi” vernici rade pravu stvar. E sad da ima oportunista i konformista i tu se slazemo. Ali ja crkvu ne gledam kroz njih, to je sljam koji se prisljamci uvek gde misle da ce im biti dobro.

    Ja ipak i dalje ne mislim da crkva manipulise drustvom. Crkva jeste prisutnija u drustvu nego pre, ali da oblikuje politiku ili presudno utice na bilo kakve dogadjaje tu se jednostavno ne slazem. Da i u crkvenoj hijerarhiji ima svega i to priznajem. No trudim se da ipak gledam sustinu, a ne formu, znaci sta je to sto je ideja religije i kako moze da od mene napravi boljeg coveka. Oni koji religiju vide kao priliku da se obogate, postnu mocni ili slavni, to naravno i mogu da urade, ali to nije ono u cega ja gledam…

    Obzirom da si kako sam kazes, potencijalni vernik, preporucio bih ti da procitas par knjiga o religiji svojih pradedova. Pomoglo bi ti da shvatis sustinu zivota, i ono sto je mozda i najbitnije ljudima poput tebe i mene, koji stremimo da napravimo bolji svet. A pocinje se od pravljenja boljeg sebe. Ako te interesuje primeri knjiga, reci, rado cu ti ih preporuciti…

  16. Bokic je napisao:

    Dakle, gde god Spasa, eto ti i sv.Jovana….zapeo covek po principu: “If you don’t believe in something, you will fall for anything”; za ‘nedijasporicne’, u kratko: ko neveruje u nesto, ‘pada’ za bilo sta.

    Problem za religiozne je- i ateizam je duboko uvrezeno verovanje u nesto, sto izlazi iz nametnutih/ ponudjenih okvira ljudskih, tj moralnih vrednosti, tj. kanone bogo-postovanja i straha kao koordinatora ljudskog ponasanja. Ono sto je svakako veoma strucno opisano, a predstavlja kontratezu religiji, je rezultat u mnogome slican u smislu humanih vrednosti, opsteprihvacene dobrote i blagosti u ljudskoj prirodi…ali, ‘nesreca’ jedna, ne i pod okriljem crkve i religioznih normi. Pa kako da 93% covecanstva objasni da ima ni manje ni vise dobrih ili losih ljudi, koji se ne dozivljavaju (vaznije od deklarisu) kao vernici, a proizilaze iz neceg drugacijeg nego religiozna modla. Ta vecita patronizacija (patre od otac…opet taj seksizam ali sa ‘dobrim’ razlogom) i ‘gomila’ na nas ‘nesprosvecene.’

    Ali, glede…ups…ispade svo dobro ljudskog roda, samo od crkve- kako da opravdamo otcepljenje ‘pravoslavne’ od rimokatolicke crkve pre vise od hiljadu godina…kako da objasnimo drugacije nego ’sotoninim’ delom rimo-katolicke crkve- krstaske ratove.U osnovi, licnu surevnjivost prema ‘poglavarskom’ rimu, tj. papi; kako da objasnimo nastanak Anglikanske crkve, kao potrebu engleskog kralja da se ozeni po sedmi, osmi put u blagoslov…A sta cemo tek sa Islamskim fundamentalizmom, koji nema cak ni ‘rimske rukavice’.
    E, sad da nastavim da navodim istorijske cinjenice, tj one koje se ne mogu opovrgnuti improvizacijama, u koga pobeda, u toga istorija (ili- batina, u toga pravda), odoh u pogresnom pravcu teme na blogu- bloga ti tvoga. Jedino sto istorija zaista uci je da je ljudski rod, ranjiv i ‘flawed’, tj. sa greskom. Ali da tezi progresu i licnoj nadgradnji u samo-preispitivanju. I eto…vremenom, umesto mnogo-bozja, doslo jedno-bozje, i tim progresivnim tempom, valjda ce jednog dana covek ce se otisnuti od dogme koja ni njemu nije jasna, ali je se svakako plasi. Na koncu, nije samo strah OD u pitanju, vec i vazniji- ZA. Manipulacija najvecim od svih strahova, strahom od smrti- elementarne prolaznosti na ovome svetu, religije kreiraju bogougodne gradjane…ali, bloga ti tvoga, i fundamentalisticke samoubice i kamikaze sa verom u rajske device i jos koje kakve ‘budalastine’…reci cete pravoslavno ‘vi’…hm….?

    No, mesanje crkve u dnevno politicke i obrazovne procese je apsolutno neprihvatljivo, osim u samostalnom religioznom skoslkom sistemu, ukoliko takav postoji kao izraz licne volje i izbora pojedinca. Svaka vrsta drugacijeg dogmaticnog nametanja univerzalnih istina, doktrina i dogmi je u sudaru sa civilizacijskim i ontogenetskim razvojem ljudskog bica. Crkva podrazumeva diktaturu, i to je narocito vidljivo ako se osvrnemo na istoriju koja se i granici i gotovo uvek pocinje ratovima i sukobima.

    Demokratija i crkva su dva suprotstavljena pojma, i svako zloupotrebljavanje vere u cilju resavanja teritorijalnog i politickog ustrojstva, su mnogo vise nego sloboda govora, jer tako neceg u crkvenog sistemu nema- ono je zloupotreba religijom imanipulisanog, mozdano ispranim i povinovanim, nesamostalno-mislecim pojedincem. E, hvala blogu, zato crkva nije ni zastupljena, makar ne zvanicno vise, u vecini drustvenih uredjenja, zajednica u svetu….osim u Iranu, Somaliji, itd…a sada i sve vise bez rukavica, i u Srbiji. Eto zato je Srbija na ‘pravom putu’ u 19 vek. Za one koji neshvataju ‘odnedavni’ termin- ‘klero-fasizam’, eto eklatantnog pojasnjenja.

    E sad…to samouvereno ‘popovanje’, kako boze moj moze malo- red sloboda govora vladika, tj demokratija, pa onda, neprikosnovene istine pravoslavlja, tj. jednoumlje…to je vec termin za tek buducu nauku u razvoju- psihijatriju.

    Ajde da razumem, nemoze jedan pametan da bude nadglasan, bloze moj, od 9 budala… pa da nam taj uzor, taj jedan iznad te neprosvecene mase, bude neko kome svaki pojedinac tezi u smislu uzora i nadgradnje…sa nadom da budemo bolji, pametniji, obrazovaniji, ukratko istinski prosveceniji, pa biramo premijera, predsednika…nego ajde da uzmemo svestenike i/ili vladike da na pripovedaju nesto, na jeziku koji i ne razumemo, uzgred budi receno, a kad nesto prozbore sto konacno ‘razumemo’, to je iz arsenala totalitarnih ratnohusackih i domoljubivih recenica, koje tako dobro pasu nasem, toboze religijom i dobrotom-zamazanom ratnickom instiktu, na koji se tako ponosimo kroz iste te knjige na koje se sv.jovan i njemu slicni u srbiji, u nedostatku svojih misli, pozivaju.

  17. Sloba je napisao:

    Bokic, ako vec mislis da si tako pametan, uzmi cedo moje, malo knjive u sake i procitaj istoriju, prelistaj enciklopedije, cisto da lupas ovakve gluposti. Tvoje koriscenje reci u pogresnom kontekstu me je iskreno nasmejalo. Tvoje nepoznavanje istorije se granici sa nemogucim! Dakle, ako zelis da se gradis intelektualcem, nemoj kupiti znanje po blogovima, nego po knjigama!

  18. Bokic je napisao:

    Dragi moj Slobo (the second),

    Jedna stvar stoji: pametni ljudi se uvek preispituju i samo-obrazuju. Pa eto, da se ne zamerim ni jednom posetiocu ovog bloga, a narocito ne Spasi koji je i postavio ove zanimljive teme; na koje zaista svako normalan danas, treba da se osvrne, zagleda i samo-preispita.
    Stoga, eto odoh hedonisticki da procitam sta to tako neistinito i netacno napisah: I da vidis…u pravu si: nadjoh si istorijske greske…i to ne samo jednu, vec dve:
    1. Nije bilo osam zena u zivotu Britanskog kralja, vec sedam!
    2. Nije ‘rajske device,’ vec tacno 107 devica.
    Toliko sa istorijskog aspekta u smislu greski, ili ne citamo istu literaturu.

    Sa aspekta moje digresije na uticaj i buduci razvoj socijalne psiho-mehanike u smislu ontogenetskog razvoja coveka: evo i pojasnjenja onoga na sta sam aludirao. Cuj, rekoh mlada nauka- psihologija. Jednog dana ce se pronaci i deo nase fizionomije koji regulise ne samo sve emocionalne i uopste psihicke procese, vec i deo mozga (za sada zvanog dusa)koji regulise i proces religioznih ubedjenja. Probaj ovo:
    human_ontogenetics is a forum for original disciplinary research, interdisciplinary
    studies, conceptual work and metadisciplinary syntheses focusing on the ontogeny of
    human beings and its evolution. The journal covers developmental and evolutionary
    aspects of human sciences – the scope ranges from empirical biomedical studies to
    philosophical concepts.

    Bez obzira, ni jedna od ovih blagih korekcija, i dalje ne menja sustinu: a to je da ti i gomila drugih kvazi pametnjakovica, osim sto znaju da vredjaju sa neke kvazi-intelektualne i arogantne visine, nemaju nizasta drugo da se uhvate, osim dotrajale clanske karte biblioteke. (pozutela li je)

  19. Bokic je napisao:

    Da dodam jos i ovo, da nebude da se samo ‘olako i vrckavo’ osvrcem na istoriju crkvenih raskola, jer su neka moja navodjenja, vise parafraziranje, a ne zelja da bilo kome predajem istoriju religija ovde. Nadam se da mi niko nece zameriti sazeti citat iz enciklopedije britanike:

    “Henry VIII created the Anglican church in anger over the Pope’s refusal to grant his divorce, but the historical record indicates that Henry spent most of his reign challenging the authority of Rome, and that the divorce issue was just one of a series of acts that collectively split the English church from the Roman church in much the same way that the Orthodox church had split off five hundred years before. Henry VIII dissolved the monasteries and abbeys in 1536.”

    Eto…odose i Anglikanci svojim putem kao i Pravoslavci(to bake your noodle: i danas zvanicno u srpskom crkvenom ustavnom nazivu, ali jos samo retko koriscenom terminu medju pojedinim vladikama: Ortodoksni Katolici/ Orthodox Christian Religion)- 482 godina pre njih.

  20. Bokic je napisao:

    Orthodox Catholic Church - one of the three major doctrinal and jurisdictional groups of Christianity. It is characterized by its continuity with the apostolic church, its liturgy, and its territorial churches. Its adherents live mainly in the Balkans, the Middle East, and Russia.

    Ukratko, grubi prevod tih reci: Pravoslavna, Pravo-verna/ Ortodoksna (Orthodox) Univerzalna/ Katolicka (Catholic) Crkva (Church).

    Taaaa, naaaa…..eto, gotovo o tome!

  21. Bokic je napisao:

    Ha,ha,ha…j… te, gde da nadjem bilten Bin Ladina, da preispitam ovih posthumno obecanih 107 devica…:):)!!?

  22. Bokic je napisao:

    Spaso,
    upropastise me ovih “107 rajskih devica”…pa dodah henriju VIII jos jednu zenu!:):) Elem, zaredjo co’ek, pa ko reko’, na njegovih bivsih 6, ja zaokruzih na 7!!!:) Mislim, super su bile te crkve za “jednokratnu upotrebu”. Podseca me na neke ‘poznate crkvene razvode’ u srbji 90-ih….onaj koji je prethodio, npr. Cecinom vencanju, itd.

    Catherine of Aragon, Henry’s first wife. Catherine, a Princess of Spain, was married to Henry for many years. Her determination to stay married to Henry, in the face of his desire for Anne Boleyn, would change the course of history forever.

    Anne Boleyn, Henry’s second wife, and the mother of Queen Elizabeth I. Henry fell passionately in love with Anne while married to Catherine of Aragon. He waited several years to marry Anne, but, ironically, lost his desire for her once she became his Queen.

    Jane Seymour, Henry’s beloved third Queen. Gentle, capable Jane gave Henry his long-awaited male heir after one year of marriage. Sadly, she gave her life to do so.

    Anne of Cleves, Henry’s fourth wife. This German princess served as Queen for only a few months before she and Henry agreed to divorce by mutual consent.

    Katherine Howard, Henry’s fifth wife. Henry’s marriage to this sensuous teenager brought him brief happiness, but ended in tragedy.

    Katherine Parr, Henry’s sixth Queen. This intelligent, loyal, forward-thinking Renaissance woman outlived three husbands, including Henry, and went on to finally marry the man of her choice.

  23. Sloba je napisao:

    Posto preplavljujes recenicama skinutim sa ko zna kakvih internet sajtova (namerno necu da kazem informacijama) koje nemaju ni tezinu ni istinu, reci cu samo par stvari cisto da ostane ubelezno i da se znaju cinjenice, bez zelje da ulazim u bilo kakvu diskusiju sa tobom.

    Pravoslavna crkva se nije otcepila ni od jedne druge, vec se katolicka crkva razdvojila, i to tako sto se 1054. tadasnja rimska patrijarsija odvojila od preostale cetiri: Jerusalimske, Antiohijske (Sirija), Carigradske i Aleksandrijske. Dakle katolici su otpali od prave vere (Pravoslavlja).

    Dusa nije materijalne prirode i nece kao materijalna tvar nikada biti pronadjena nijednom naucnom metodom, jer je nematerijalna. Dokaza za to ima mnogo, a najocitiji su izjave ljudi koji su preziveli klinicku smrt i cija iskustva dokazuju nematerijalnost duse, njeno NEpovinovanje svim poznatim fizickim zakonima. Ti ljudi su bili mrtvi po nekoliko sati (u nekim slucajevima cak i po citav dan). Medicina ne moze da objasni kako je moguce da tim ljudima mozak nije bio ostecen iako su bili mrtvi (bez disanja tj. bez kiseonika) satima. Oni opisuju svoja iskustva na gotovo istovetan nacin, opisuju svoj izlazak iz tela, prolazak kroz zid, put kroz tunel itd itd. Mozda zvuci kao naucna fantastika, ali ti ljudi su fenomeni, zivi su, a bili su mrtvi, pa po tom pitanju imaju puno vise iskustva od nas koji jos nismo bili mrtvi, a mislimo da duse ne postoje… Dusa postoji, ima snagu izvan hemije i fizike.

    p.s.
    Na kraju samo jedno pitanje cime te je tako odusevio Henri da zasipas ovu temu podacima o njemu: preljubama, ubistvima, surovoscu? Mozda bi ti vise koristilo da malo citas knjige o pravoslavlju i vidis koja se prava lepota krije tamo u toj filozofiji zivota, koja nema premca!

Napiši odgovor

Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.

 
N.Design Studio
RSS priloga RSS komentara Prijava