Krajem oktobra 2007. godine, tačnije 28. oktobra, navršila se 121 godina od postavljanja Kipa slobode na ostrvu Bedlo u luci Njujorka. Priča o nastanku ovog simbola moći SAD i već više od veka simbola nade useljenika sadrži i neke detalje koji se u zvaničnim verzijama ne mogu pronaći.
Kip slobode je delo francuskog vajara Frederika Ogista Bartoldija, alzaškog protestanta, buržuja i masona. Dosta njegovih radova nalazi se po trgovima francuskih gradova. U Klermon-Feranu je statua Vercigentoriksa, vođe Gala u ustanku protiv Cezara, filozofa i enciklopediste Didroa u Langru, džinovskog lava u Belfortu.
Bartoldi je 1885. godine posetio Egipat, video piramide i Sfingu i očigledno impresioniran prigrlio ideju o spomeniku džinovskih razmera koji bi bio podjednako veličanstven.U vreme prokopavanja Sueckog kanala, završen 1869.godine, Bartoldi razrađuje ideju o kipu svetioniku kojeg bi postavio na ulazu u kanal koji spaja dva mora i razdvaja dva kontinenta. Kip svetionik, prema njegovoj viziji, imao bi lik žene koja u podignutoj ruci drži baklju, bio bi kolosalnih razmera i nosio bi simbolično ime- «Egipat koji obasjava Aziju». Bartoldi je uradio više modela tog kipa od terakote.
Međutim, u Francuskoj, domovini generala Lafajeta, dobrovoljca u američkom ratu za nezavisnost, bila je snažna želja da se Francuska priključi proslavi stogodišnjice američke nezavisnosti. Bartoldi je predložio podizanje alegorijskog kolosa, kojeg bi Francuska darovala SAD a koji bi bio finansiran dobrovoljnim prilozima.
Modele «Egipta koji obasjava Aziju» u Bartoldijevom ateljeu zamenili su modeli drugog kipa svetionika kome je dao ime «Sloboda koja obasjava svet». Danas je poznat pod jednostavnijim imenom- Kip slobode. U osnovi jednog i drugog kipa svetionika bila je ista stvaralačka ideja. Bartloldi dosta putuje po Francuskoj i SAD skupljajući priloge za materijalizaciju svoje zamisli. U nastojanju da obezbedi sredstva uradio je 200 primeraka Kipa slobode visokih dva metra i ponudio ih na prodaju.
Replike Kipa slobode manjih dimenzija mogu se danas naći širom sveta. Jedna je na Seni, ispred Ajfelovog tornja u Parizu. Poslednji put Francuska je repliku poklonila Japanu 1998. godine i taj Kip slobode šepuri se u Tokiju.
Za izradu ruke sa bakljom Bartoldiju je pozirala supruga Žan-Emili. Za crte lica Kipa slobode inspiracija mu je bila majka, Šarlota Bartoldi-Bejser. Činjenicu da je Kip slobode nastao preobražajem «Egipta koji obasjava Aziju» Bartoldi je nastajao da prikrije. To se čini i danas u zvaničnim publikacijama koje govore o Kipu slobode.
Maja 1885.godine završeni Kip slobode je rastavljen, upakovan u 214 sanduka i ukrcan na brod «Izer» koji ga je preneo u SAD. Kip slobode, težak dve hiljade tona i sa postoljem visok 93 metra, postavljen je 28.oktobra 1886.godine. Postolje kipa sagradio je američki arhitekta Ričard Hant. Čeličnu konstrukciju kipa projektovao je inženjer Gistav Ajfel koji je svoju čuvenu kulu podigao nekoliko godina kasnije za svetsku izložbu u Parizu 1889. godine. Za baklju Kipa slobode bio je zadužen Gucom Borglum koji će se proslaviti klesanjem džinovskih lica Vašingtona, Džefersona, Linkolna i Ruzvelta u stenama brda Rošmor u američkoj državi Dakota. I Ajfel i Borglum sledili su Bartoldija, ugledajući se na tradiciju kolosalne skulpture.
Jedan odgovor na “Istina o Kipu slobode”
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
januar 1st, 2008 - 02:15
Prijatno me je iznenadilo da na nasem netu ima jos uvek mesta i za kulturu.Jos mi je draze da sretnem stare prijatelje. Dragane, ako ima mesta i za mene, ukljucila bih se rado.
DOpao mi se i tvoj melanholichi prilog o kikindskoj biblioteci i pokojnoj Tinki Kockarevoj. Da li i danas deca odlaze u decje odeljenje po knjige?
Ja slabo poznajem danasnju Kikindu i uopste prilike u Srbiji. Ali kao prosvetni radnik u srednjoj skoli u Italiji znam da se veoma malo cita i zna. Ako je tako dans i u Srbiji, znaci da je daleko odmakla u procesu drustvene modernizacije.