Čitanje knjiga! Divota koja životu daje više smisla. U Kikindi hram knjige je svakako biblioteka “Jovan Popović”. I danas, posle 50 godina, kada se nađem u Kikindi došetam do velike kapije Biblioteke, ovekovečene u knjizi Biserke Ilijašev. Ako je otvorena, uđem u hodnik, popnem se onih nekoliko stepenica i zavirim kroz staklena vrata u hol. U njemu sam nekada kao osnovac subotom stajao u povećem redu očekujući da počne da radi dečije odeljenje. Voleli smo da nam vrata otvori starija bibliotekarka tetka Tinka, čiji lik mi je ostao zauvek u sećanju.Čitali smo dosta, po njenoj preporuci ili na osnovu onoga što smo saznavali jedni od drugih.
Kasnije se sa strahopoštovanjem prelazilo u odeljenje za odrasle. Sa dužnim uvažavanjem, pa i zavišću, gledali smo na listu članova Biblioteke koji su tog meseca pročitali najviše knjiga. Bilo je neminovno da neki od nas počnu i da pišu. U nekim prilikama, na raznim mestima gde sam radio u Beogradu, spakovao bih poneku knjigu i poslao je na adresu Biblioteke. Nikada nisam na koverti pisao ko ih šalje. Činilo mi se da je to suvišno, jer sam ih slao zbog onih dečijih redova u holu i uzbudljivih noći nad knjigama koje nam je darovala tetka Tinka.
Na studijama književnosti, na ispitu iz savremene srpske književnosti, pokojni profesor Miloš I. Bandić rekao je koleginici da izabere neki književni časopis i nešto kaže o njemu. Ćutala je i onda rekla: “Znate, ja sam iz Kikinde i u našoj biblioteci ih nema”. Ustao sam i izašao. Bilo me je sramota od tolike laži o biblioteci u mom gradu, koji je na taj način predstavljen kao neko mesto u nedođiji. Na Filološkom fakultetu bliže sam upoznao i dr Slobodana Ž. Markovića. Predmet njegove doktorske disertacije bio je život i književno delo Jovana Popovića. Uvek je biranim rečima pominjao kikindsku biblioteku. Zar bi i moglo drugačije!
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
Novi komentari