Najava skore izgradnje azila za napuštene kućne ljubimce u Kikindi pravi je šlagvort za istinitu priču o nekim psećim sudbinama.
Dedinje, njegove vile, parkovi i bazeni, oduvek su pobuđivali znatiželju običnog sveta i mnogima su životni ideal. Ali nije na Dedinju samo sreća i zadovoljstvo, neki njegovi stanovnici prošli su i prolaze pravu golgotu. O tome bi mogao dosta da priča i dvogodišnji zlatni ritriver Bogoljuba Karića po imenu Dijego, ali ne ume da govori a ovdašnji poslenici novinarske reči još nisu u svoje alatke uvrstili «psećeg prevodioca», uređaj kojeg su smislili i napravili, zna se, Japanci.
U ekskluzivnoj izjavi frustrirani Dijego bi neminovno morao da iskaže gnušanje nad prošlogodišnjim obezmuđivanjem (obezmuditi, kastrirati: ukloniti nekome muda, jaja, testise; kurtalisati ga potomstva) koje mu je po gazdinom nalogu obavio jedan veterinar.Tu je Dijegova sudbina slična onoj smeđeg labradora Badija, kome je istu stvar svojevremeno priredio njegov vlasnik, američki predsednik Bil Klinton. Dakle, Dijego trčkara travnjakom dedinjske vile bez muda i u depresiji, uvećanoj dugotrajnim odsustvom gospodara.
Tridesetak pasa lutalica iz Beograda (džukci, dodževi, lutalice, kerovi, štićenici Brižit Bardo) shvatilo je i već osetilo blagodeti evropske integracije. Oni su iz Beograda otpremljeni u Pariz gde su dati na usvajanje! Njihova sudbina postala je životni ideal nekih 4.600 pasa lutalica koliko se procenjuje da ih ima u Beogradu.
On je bio lep, pametan, uvek raspoložen i spreman na druženje. Nikada nije zapišavao drveće i noge svojih vlasnika niti je vršio nuždu gde stigne. Bez problema je izgovarao hiljadu reči, snimao digitalne fotografije, reprodukovao MP3 i znao još koješta. Ipak, japanski robot pas Aibo morao je da bude uspavan (više se ne proizvodi).Bolovao je od smrtonosne kapitalističke bolesti - nije donosio profit.
Napiši odgovor
Morate biti ulogovani da bi napisali komentar.
Novi komentari